SADA ČITATE
'Pacijent je skoro umro zbog moje greške, to me promijenilo'
          OBJAVA: 19.10.2019, 11:51h   •   IZMJENA: 19.10.2019, 11:51h   komentara   •     ISPIŠI

Ispovijest liječnice

'Pacijent je skoro umro zbog moje greške, to me promijenilo'


  ilustracija/pixabay 'Pacijent je skoro umro zbog moje greške, to me promijenilo'
PIŠE Šibenik IN
19.10.2019, 11:51h

Žao mi je što nisam primijetila u kakvom stanju vam je jetra prije nego što smo započeli zahvat, rekla sam dok mi se utroba okretala, a oči su me počele peckati od suza, prisjetila se dr. Kate McLean

 

 

 

U medicinskoj profesiji se potiče perfekcionizam, i to je razumljivo. Ukoliko liječnik propiše pogrešan lijek ili zaboravi napraviti presudan korak tijekom operacije, učinak može biti katastrofalan. Mi liječnici ne želimo priznati svojim pacijentima, ali niti sebi, da bez obzira koliko se trudimo, garancije nema. Pogreške će se neizbježno događati, počela je svoju priču ginekologinja Kate McLean iz SAD-a.

- Jednog hladnog, sivog jutra, kada sam bila na ginekološkoj onkologiji, ušla sam u bolnicu još ne znajući da ću se uskoro naći licem u lice sa svojom pogrešivosti. I da ishod, koji je imao značajne profesionalne i osobne implikacije, ovisi o jednoj naizgled maloj stvari: izvinjenju. Moja pacijentica je sjedila na bolničkom krevetu, ali oči su joj sjajno plesale ispod sivih kovrča. Imala je snažan stisak ruke i savršeno držanje, odmah me podsjetila na moju baku. Zvuci buđenja u bolnici bili su svuda oko nas: medicinske sestre slažu papirologiju, EKG monitori ispisuju, kolica sa ručnicima klopotaju - nastavila je.

Pacijentica je imala cistu na jajniku. Nije izgledala zloćudna, ali ukoliko ginekološki tim za onkologiju tijekom zahvata pronađe karcinom, to znači da će istodobno obaviti i bilo koji dodatni postupak kako bi se tumor uklonio.

- 'Drago mi je što sam vas upoznala, dr. McLean. Kada ćemo krenuti tim putem?', pitala je. Muž ju je potapšao po ramenu i tiho se nasmijao. 'Samo želi završiti s tim kako bi mogla pojesti burger', rekao je. 'Pričala je o luksuznom cheeseburgeru. Ne možemo razumjeti zašto ona ne smije jesti prije operacije - to se čini okrutno!'. Nisam mogla da im ne uzvratim osmijeh.'Opća anestezija najsigurnija je na prazan želudac, ali ne brinite - nakon ove vrste postupka, većina ljudi se osjeća dovoljno dobro da jede kasnije istog dana', objasnila sam - nastavila je liječnica.

Suprug je ispričao kako su u braku 51 godinu i nikada nisu bili odvojeni više od nekoliko minuta otkako su otišli u mirovinu. Rekao je da bi volio ostati s njom. U isto vrijeme njoj su suze počele bliještati u očima. Liječnica im je rekla da ne brinu i da će se dobro pobrinuti za nju. Odvezli su je u salu, dali narkozu i krenuli sa laparoskopskim zahvatom koji se radi kroz rupice na trbuhu tako da velikih ožiljaka nema.

- Dok je naš nadređeni oblačio kutu i rukavice, pripravnica i ja smo započeli. Ohrabrila sam je i pripravnica je ubacila Veressovu iglu kroz pupak naše pacijentice u njezin trbuh onako kako sam je naučila. To je prvi korak u laparoskopskoj kirurgiji potpomognutoj robotikom, koja nam omogućava rad pomoću robota za kontrolu sofisticiranih instrumenata koji se uklapaju u nekoliko sitnih ureza - ispričala je.

U tom trenutku je čula glas anesteziologa kako govori: 'Gubimo je'. Sljedeće dvije minute uslijedio je potpuni kaos u sali. 

- Započela sam sa kompresijom prsnog koša jer je naš nadzornik potvrdio da Veress nije uzrokovao unutarnje krvarenje. Sve o čemu sam mogla razmišljati bilo je koliko silno želim da naša pacijentica opet drži ruku svoga supruga. Kad je anesteziolog napokon rekao da joj se srce ponovo pokrenulo, s olakšanjem sam se sagnula, ruke su mi drhtale - ispričala je.

- Pažljivo smo pregledali njezin trbuh i vidjeli da joj je jetra povećana. Na samom najnižem rubu bilo je sitna pukotina, jedva vidljiva. Glasno smo se pitali može li mjehurić zraka pasivno proći kroz Veres i ući u krvne žile u jetri. 'To bi objasnilo zašto joj se srce tako brzo pokrenulo nakon što ste započeli CPR (kardiopulmonalna reanimacija)', teoretizirao je moj šef. 'Kad bi se u njenom srcu nalazio mjehurić zraka, ne bi pumpalo pravilno, ali kompresija u prsima vjerojatno bi ga izbacila jer bi se rasprsnuo'. Nikad prije nismo čuli za takvu komplikaciju, ali svi smo se složili da je to moguće - pojasnila je.Dodala je da je ostatak operacije protekao u redu, nije bilo naznaka tumora i činilo se kako je pacijentica stabilno. Noć je provela u Odjelu za intelektualnu njegu, ali do jutra je već sjedila u krevetu, obrazi su joj bili ružičasti.

- 'Ne znate koliko sam sretna što vas vidim da ste tako dobro', rekla sam joj kad sam ušla u njenu sobu. 'Čula sam da je moja operacija bila prilično uzbudljiva! Osjećam se malo pretučeno, ali inače u redu', odgovorila je. Srce mi je poskočilo u grlu, jer dok sam zamišljala ovaj trenutak, još uvijek nisam bila siguran što da radim. Prethodne večeri pregledala sam joj preoperativni CT nalaz i primijetila da joj je jetra vidno povećana. Radiolog to nije uočio kao i nitko iz našeg tima - prisjetila se.

Kaže kako je to bila najveća pogreška koju je ikada napravila. Na Medicinskom fakultetu, dodala je, nije naučila kako razgovarati s pacijentima o komplikacijama i nikad prije nije vidjela nadređenog da se ispričava pacijentu. Zapitala se: 'Je li to zbog straha od tužbe? Ili zato što postoji očekivanje da su liječnici savršeni?'. Osjećala je kako bi priznanje bilo kao neka vrsta kršenja nepisanog pravila.  

- 'Žao mi je što nisam primijetila u kakvom stanju vam je jetra prije nego što smo započeli zahvat', rekla sam dok mi se utroba okretala, a oči su me počele peckati od suza. Nakratko sam osjetila kao da se tlo otvorilo ispod mene, slobodno sam padala. Sada više nije bilo uzmicanja - rekla je. 

- Promatrala me je ispitivački i uzela moju ruku u njezinu. 'Dušo, što sam starija, to više shvaćam da ništa nije sigurno', rekla je. 'Znala sam da nešto može poći po zlu kada sam pristala na operaciju. Ono što je važno je to da ste uspjeli riješiti problem. Važno je to što vam je toliko stalo i što toliko brinete'. Stisnula sam usne želeći da se suze osuše. Kada sam napokon uspjela progovoriti, rekla sam joj: 'Ne samo da ste čvrsti, vi ste i jako mudri'. Ona je na upitala: 'Jel' sada mogu dobiti pržene krumpiriće'  - prisjetila je ova liječnica trenutka koji neće zaboraviti dok je živa.

Dr. Kate McLean kaže kako ju je ova pacijentica naučila da priznanje pogreške ne znači da je užasan liječnik. To joj je, kaže, zapravo omogućilo da bude još bolja u svojem poslu. Pacijentica je vidjela koliko joj je značila njezina sigurnost i dobrobit, a to je neprocjenjivo.

- Prijašnja istraživanja pokazala su da kirurzi vjerojatno neće razgovarati o pogreškama sa svojim pacijentima, vjerojatno zato što precjenjuju rizik tužbe. Iako sam se u to vrijeme mogla osloniti samo na svoje instinkte, noviji podaci govore da će, kada se otkriju pogreške i preuzme odgovornost, pacijenti rjeđe tužiti bolnicu i liječnika. Otkako sam probila led, isprike mi idu mnogo lakše. Kad nešto pođe po zlu, to mi teško pada, ali mogu to podnijeti i razgovarati o tome sa većim povjerenjem. Ni ja ne pokušavam sakriti žaljenje i tugu - kad mi je žao, to znaju i moji pacijenti - rekla je ova liječnica, a prenosi Huffpost.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK