SADA ČITATE
Do Drniša po mirisu pršuta: Drniški se pršut 'ne klanja' ni višestruko skupljem španjolskom
KLJUČNE RIJEČI
Drniš
pršut
          OBJAVA: 25.11.2014, 11:49h   •   IZMJENA: 25.11.2014, 11:57h   komentara   •     ISPIŠI

Šta će ti GPS?

Do Drniša po mirisu pršuta: Drniški se pršut 'ne klanja' ni višestruko skupljem španjolskom


  Facebook Do Drniša po mirisu pršuta: Drniški se pršut 'ne klanja' ni višestruko skupljem španjolskom
PIŠE Šibenik IN
25.11.2014, 11:49h
IZVOR: Slobodna Dalmacija

Tek što je uspješno završen prvi Međunarodni festival pršuta, a drniška gradska vlast već priprema novi projekt koji se, također, vezuje uz poznatu deliciju tog kraja. Riječ je o projektu “Za mirisima i okusima drniškog pršuta” kojim kani aplicirati na natječaju Ministarstva gospodarstva.

 

 

 

Mala je to sredina skromnih financijskih mogućnosti, ali ogromnih, za sada neiskorištenih potencijala.- Područje Drniša svojim jugozapadnim i zapadnim dijelom nadovezuje se na NP “Krka” i kanjon Čikole, što je, kao zaštićeni krajolik, posebni adut i kanal privlačenja turista s obale u drniški kraj. Upravo pršutarskim stazama, odnosno ponudom lokalnih poljoprivrednih proizvoda i gastronomskih specijaliteta na mjestima njihove proizvodnje, prvenstveno pršuta, kanimo proširiti ponudu turističko-ugostiteljskih sadržaja i povećati turistički promet. Očekivani rezultat je produženje turističke sezone, zapošljavanje lokalnog stanovništva, te snaženje nadaleko poznatog drniškog brenda - drniškog pršuta - kaže Josip Begonja, drniški gradonačelnik.

Dionice pršutarske ceste, dobije li projekt zeleno svjetlo iz državnog resora, prolazile bi područjem Miljevaca, Zagore i Petrova polja, gdje se koncentrirao najveći broj proizvođača pršuta. 

U tom slučaju na svoje bi došli i oni koji su se opredijelili za seoski turizam, tradicijske obrte i gastronomske specijalitete s “timbrom” lokalnog identiteta poput mišnog sira, pancete, meda. Dakako, kako jedno ne ide bez drugoga, bila bi to prilika i za plasman proizvoda onih koji nastavljaju vinarsku tradiciju proizvodnje drniškog merlota, plavine, debita...



Jedan od najvećih zagovornika i inicijatora projekta pršutarskih staza je Ante Reljanović, suvlasnik tvrtke “Baba delicije”. Zahvaljujući njegovoj zamisli, uostalom, na svim prilazima Drnišu postavljene su ploče dobrodošlice s kojih putnike namjernike u grad mami upravo pršut.

- Budući da u proizvodnim pogonima pršutari nemaju mogućnost primiti posjetitelje, što uostalom nije u skladu ni s propisima, zamisao je da naše goste počastimo u posebno osmišljenim i tradicionalno uređenim kušaonicama u neposrednoj blizini. 

Naravno, ponudu bismo mogli proširiti i drugim izvornim proizvodima koji bi posjetiteljima mogli biti pravo gastronomsko otkriće - kaže Reljanović. Drniški se pršut, veli, “ne klanja” ni višestruko skupljem španjolskom, iako su ga Španjolci odavno brendirali i snažno se angažirali na njegovoj promidžbe.

Ovaj kraj ima svoje posebnosti. U njemu se sudaraju oštra kontinentalna i blaga mediteranska klima koja je godinama uvjetovala posebnosti u proizvodnji drniškog pršuta, njegovu karakterističnu plijesan koja ga zaštićuje i prirodno konzervira, njegov prepoznatljivi okus i miris. 

Dugačka feta drniškog pršuta izrezana nožem na tanko, skoro prozirno, tako da se kroz njega “vidi Promina”, s komadom kruha ispod peke i uz čašu domaćeg vina naš je proizvod s kojim možemo svugdje, pa i na kraj svijeta. Što prije toga postanemo svjesni i što se prije, na svim razinama, od lokalne do državne, angažiramo da se dostojno predstavi, to će biti bolje za nas, mišljenja je Reljanović.

Projekt “Za mirisima i okusima drniškog pršuta” pozdravlja i Željko Pilić iz miljevačke pršutane “Bel cro trade”.
- To je odlična inicijativa koju su Španjolci i Talijani već provjerili. Ne moramo izmišljati toplu vodu. Baš kao i oni, imamo što ponuditi, a turisti će proizvod prihvatiti s oduševljenjem - uvjeren je Pilić.

A, sigurno, ovo niste ni znali

Stručnjaci Rochester Institute of Technology i Gradskog muzeja Drniš raspolažu dokazima o ostacima svinjskih kostiju u hrani neolitskog čovjeka na lokalitetu Pokrovnika. Intenzivan uzgoj svinja počinje već sredinom brončanog doba.

O konzumaciji svinjetine na širem drniškom području govore i arheološki nalazi životinjskih kostiju iz Burnuma kod Kistanja, što je direktan dokaz da je i rimska vojska često koristila svinjetinu u svojoj prehrani.
Pouzdani podaci o svinjogojstvu na dijelu drniškog prostora iz Statuta grada Šibenika. U 40. poglavlju Statuta pod naslovom ‘O cijeni svježeg i soljenog mesa prasaca i prasica’, uz ostalo, stoji i definicija sušenog mesa: ‘…svinjsko meso slano i najmanje petnaest dana sušeno na dimu…’ To meso je bilo najskuplje, a osim prasetine sušila se i govedina, ali se meso sitnih životinja nije smjelo soliti.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK