SADA ČITATE
Nakon rata nisu imali od čega živjeti, na imanju ni dan danas nemaju vodu, ali njihovi domaći sirevi nižu medalje
KLJUČNE RIJEČI
opg markoš
Pađene
          OBJAVA: 24.04.2019, 11:17h   •   IZMJENA: 24.04.2019, 15:10h   komentara   •     ISPIŠI

Priča obitelji Markoš iz Pađena

Nakon rata nisu imali od čega živjeti, na imanju ni dan danas nemaju vodu, ali njihovi domaći sirevi nižu medalje


  D.B. Nakon rata nisu imali od čega živjeti, na imanju ni dan danas nemaju vodu, ali njihovi domaći sirevi nižu medalje
PIŠE N. Medić
24.04.2019, 11:17h

Nakon što smo prošli tjedan u Općini Ervenik popričali s načelnikom povodom izgradnje vodovodne mreže, obišli najveći vjetropark u Hrvatskoj i kušali janjetinu kod Pere, zaputili smo se na Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo obitelji Markoš u Pađenima. Markoši imaju 14 krava i teladi, mini siranu, a EU sredstvima upravo su na imanju počeli graditi kušaonicu sira. Uz to, dva najstarija sina uskoro se žene te ostaju živjeti i raditi na selu.

 

- OPG Markoš vam je najpozitivniji primjer da se svojim radom može dobro živjeti u ovim krajevima – uputio nas je načelnik Općine Ervenik Predrag Burza.

Na kućnom pragu dočekuju nas Marcela i Vojo s dvoje unuka, Petrom i Markom Đurićem koji idu u školu u Kninu, ali Petar nam kaže da mu se puno više sviđa na selu kod dida i babe.

- Njega vam sve zanima. Stalno nam pomaže u proizvodnji, a ovaj drugi vam je više za sport, posao ga baš i ne zanima – kažu nam dida i baba.

Posao vode njihovi najstariji sinovi, Ljubomir i Miloš.

- Obojica se uskoro tu žene i dolaze živjeti na selo - s osmijehom nam pričaju Marcela i Vojo. 

Svaki sin ima svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Jedan se brine o kravama, a drugi o proizvodnji sira koji na natjecanjima niže zlatne medalje. Sinove taj dan nismo zatekli na imanju, ali gospođa Marcela ispričala nam je sve. Osim toga, baš je ona i započela cijelu priču.

- Nakon što je počeo rat proveli smo godinu dana u izbjeglištvu u Srbiji, ali znate kako je, uvijek vas vuče nazad svom ognjištu i tako smo se vratili u Pađene. Međutim, nakon rata nismo imali od čega živjeti i bilo je jako teško. Uspjeli smo zahvaljujući humanitarnim organizacijama. Kršćanska inicijativa nudila je povratnicima da počnu uzgajati krave. Odlučili smo uzeti tri, a prošli smo i edukaciju za rad u sirani i tako je sve počelo – ispričala nam je Marcela.

Kada je stariji sin Miloš navršio 18 godina imanje su prepisali na njega. 

- Sin je potom otišao raditi u Njemačku, a mi smo počeli s proizvodnjom sira. Miloš se nakon godinu dana vratio i preuzeo posao. Ja mu i dalje pomažem jer posla ima dosta. Sada smo zadovoljni jer je više nismo na socijali već živimo isključivo od svog rada. Baš smo nedavno dobili EU sredstva za kušaonicu i jedno vozilo – doznali smo od Marcele.

Najteži dio s pokretanjem mini sirane bila je, naravno, papirologija, a sada kada su stali na zdrave noge najveći problem je nedostatak vode.

- Nažalost, u Pađenima još nemamo vodovodnu mrežu tako da nam vodu dovozi cisterna što nije baš jednostavno. No, snalazimo se kako god znamo i umijemo. Uspjeli smo prvenstveno zahvaljujući humanitarnim organizacijama i poticajima koje daje Općina Ervenik, a tu su sad i EU fondovi zahvaljujući kojima smo počeli s gradnjom kušaonice – pričaju Vojo i Marcela dok nam pokazuju siranu, krave i kušaonicu u izgradnji. 

Uz Miloša i Ljubomira, Marcela i Vojo imaju još petero djece, no nikada nisu preboljeli tragičan gubitak jednog sina. 

- To je bilo nešto najteže što smo prošli i zato uvijek kažem, ako sam mogla preživjeti gubitak djeteta, mogu sve. Sada mi je najveće zadovoljstvo kada se svi skupimo na Uskrs, Božić i Slavu  – zaključuje Marcela Markoš. 

Priča obitelji Markoš D.B.

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 16 fotografija

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK