OBJAVA: 16.04.2017, 14:40h   •   IZMJENA: 16.04.2017, 18:39h   komentara   •     ISPIŠI

Good Film Hunting

Scorseseov 'Silence' još jednom je pokazao koliko je katoličanstvo zapravo praktično

Martin Scorsese, vjerojatno ključni redatelj zbog čijih sam filmova sve to skupa počeo doživljavati nečim više od puke zabave, s vremena na vrijeme ima potrebu duboko propitati sve ono talijansko u sebi. To se najviše veže uz Isusa Krista i katoličanstvo kojeg su naši susjedi skoro pa i izmisli, a siroti Marti očito još nije razriješio sam sa sobom jeli religija dobra ili loša, ili te jednostavno za nju ne mora biti briga.


PIŠE Mario Krnić
16.04.2017, 14:40h

Nakon dobrog, ali ipak dosta precijenjenog 'Posljednjeg Kristovog iskušenja', te poluočajnog 'Kunduna' u kojem je Scorsese odlučio malo proučiti i budizam, dvadeset godina kasnije dobili smo 'Silence', film o progonu i pokolju nad kršćanima u Japanu u 17. stoljeću. Ma koliko misionari tamo nametljivi bili, samuraji se nisu dali i riješili su stvar, a kako li drugačije, nego mačevima te pobili sve što se od onih koji se klanjaju križu pobiti dalo.

Izgleda okrutno, ali sjetite se inkvizicije, križarskih ratova i još mali milijun  primjera, čini mi se da je i taj način obračuna s religijskim neistomišljenicima izmislila baš katolička crkva. Često su svi ti ratovi i pokolji imali i puno prizemnije motive, pod okriljem borbe protiv nevjernika išlo se u dobru pljačku.  Što ćeš, morala se napuniti papinska i druge blagajne, vjera na zapadu nikad nije bila jeftina stvar. Inače se ne bi gradile velebne katedrale, već bi svi molili gdje im padne na pamet, doma, na nekom proplanku, na vrh brda. To nije katoličanski, zar ne, pravi katolici mole u što većim skupinama. A u velebnim prostorijama sigurno ih i bog bolje čuje.

Tako su se kršćani i u Japanu pokušali grupirati, a kad su postali dovoljno brojni i opasni za društveni poredak, odlučili su ih japanske velmože potamaniti. Nisu ti progoni imali puno veze s vjerom. Što bi se reklo, politika je kurva i nema milosti, niti to nije japanski izum.

Tako barem povijest kaže, ali Scorsese se za te činjenice nije puno mario, pa se iz 'Silence' stiče dojam da su kršćane progonili jedino zbog toga što su vjerovali u nekog drugog boga. Totalno netočno, ali ako se film dobro snimi, zašto ne bi prešli i preko tih faktografskih 'sitnica', to mi zbilja nikad nije bio problem. Nisam se previše ljutio ni kad je Ahil iskočio iz drvenog konja u Emmerichovoj 'Troji' pri kraju filma, iako je već odavno po Homeru trebao biti mrtav. Zapravo je bože sačuvaj i jedno i drugo, ali nije da nismo navikli na prekrajanja povijesti i starih priča kako se kome u Hollywoodu sprdne.

Film je zapravo predivno snimljen, Scorsese je po tko zna koji put dokazao da je majstor režije, da mu je fotografija i montaža uvijek besprijekorna, a i da zna dosta toga izvući od svojih glumaca. Osim onog mladog misionara koji se u svakoj situaciji kad je trebalo pokazati neku dublju emociju jednostavno rasplakao, pa je do kraja filma postao do zla boga iritantan, drugi glumci su odradili dobru stvar.

Međutim, taj redateljev unutarnji razdor, gdje ni sam nije siguran jeli u boga ispravno vjerovati ili ne i koliko je religija zapravo dio njegove ličnosti, napravio je to Scorsese na ne baš previše uvjerljiv način.

Jasan je zaključak filma koji govori glavni misionar i koji je od svega odustao da Japanci zapravo ni ne razumiju osnove kršćanstva, pa da je ono tamo na dalekom istoku od početka bilo osuđeno na propast. Jasan je i dio kako nije ni potrebno nametati svoju religiju drugim ljudima, a kamoli misionari koji svoju smatraju jedinom ispravnom.

Ali svi su mi ti zaključci malo dosadnjikavi i prvoloptaški, za to zbilja nije trebalo potrošiti dvi i po ure filma.

Ali ono što mi se jako svidjelo je lik Japanca koji misionare prati cijeli film ne bi li dobio oprost grijeha. Bio čovjek grješan, a njegov mu bog oprost za njih ne nudi. Zato ih onaj katolički daje šakom i kapom. Par zdravo Marija i put do raja je otvoren, nema veze što si uredno obavio većinu od onih sedam smrtnih grijeha. Katoličanstvo je jako praktično.

'Silence' je, na kraju, sasvim solidan film, prekrasno snimljen, pomalo spor ali nije dosadan. Ipak, smjestio bi ga malo niže od 'Posljednjeg Kristovog iskušenja'. Ako baš želite gledati odličan film o unutarnjoj borbi čovjeka sa samim sobom, grijesima i bogom, pogledajte 'Šimuna pustinjaka'. Bunuel je za te stvari bio istinski majstor.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK