OBJAVA: 10.05.2015, 12:45h   •   IZMJENA: 10.05.2015, 12:55h   komentara   •     ISPIŠI

Šije, šete, šije, šete

Šijavice, igra mi te ćaća: Narodna igra koju su mnogi zaboravili


  Arhiva/Martina Japundzic Šijavice, igra mi te ćaća: Narodna igra koju su mnogi zaboravili
PIŠE Šibenik IN
10.05.2015, 12:45h

Mura ili šijavica nekada je bila uobičajena igra naših starih, a danas su rijetki oni koji je znaju igrati

 

 

 

Šije, šete, šije, šete; nekad je znalo odzvanjati do dugo u noć većinom Dalmatinskih mjesta, posebice u Dalmatinskoj zagori. Danas, je to sve rjeđe i rjeđe i ova je igra postala prava rijetkost i atrakcija. A da se ne bi zaboravili stari običaji, jer bez narodnih običaja nema ni naroda, jedan smo dan proveli uz igrače šijavice na Miljevcima. Petar Bačić Saščov nam je objasnio kako se prava mura ili šijavica u njegovom kraju nije mogla igrati bez izvorne glazbe, to jest u pozadini povremeno bi zasvirale i diple. 

- Poseban je bio to osjećaj kad igraš na muru, a u pozadini ti sviraju diple. A kao što nije svatko mogao igrati na muru, tako ni svatko nije mogao svirati diple. Trebalo je imati dobra pluća i imat mota za dipliti - rekao nam je Petar. 

Šijavica je sama po sebi bila najveća zabava za ljude po sajmovima ili crkvenim svetkovinama svake godine. 

- Ljudi iz inozemstva koji bi dolazili jedva bi čekali kad će se baciti na muru - nastavlja Petar.

Mura je igra zbrajanja prstiju. Igrači i bacali prste i tko najbolje uspije zbrojiti i proniknuti što će drugi baciti, taj bi obično dobio punat. Obično bi se igralo za litru vina, za cigaretu, a većinom zbog zabave. 

Mura bi se najčešće igrala za svetkovine. Na području oko Krke i Visovca posebno na blagdan Gospe od Anđela, kad bi na Visovac stigli hodočasnici i iz Sinjske i Imotske krajine. Tada su na muru mogli baciti samo vrhunski murači. Slabiji bi mogli samo promatrati. Bilo je tu pravi muračkih legendi, o kojima se glas na daleko širio. 

- Nazočio sam jednoj sam jednoj takvoj partiji na Visovcu igrali su Žare Brajković i Mile Bačić. To je bio takav okršaj da se oteglo do iza zadnje mise. Rezultat nije bio bitan. Bitno je bilo igrati - kažu naši sugovornici.

Mura je bila vrlo poštena igra. Svatko je brojio za sebe, no postojao je i čovjek koji je bio nezavisan i brojio je punte. Tko prije osvoji dva razlike bio bi pobjednik. 

Sija junak do junaka, pa udari mura. Znalo se tada govoriti. Kad god jedan narodni običaj utone u zaborav, izgubi se i dio naroda. Nek opet sidne junak do junaka, pa da udari mura. Nek se dugo u noć čuje šije, šete.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK