I dok sindikati i zaposlenici u trgovinama pozdravljaju novosti, trgovci se žale na pad prometa, razne nelogičnosti te su općenito kritični prema zakonu. Kao što su sindikati i građani kritični prema njima zbog previsokih cijena hrane, zbog kojih bi se posramili i u bitno bogatijim državama Europe, piše N1. 

Inflacija stagnira proteklih nekoliko mjeseci, ali cijene i dalje rastu, što ostavlja dojam da do njihova snižavanja neće ni doći.

“Da vam budem iskren, ne vidim spuštanje cijena. Dokle god postoji potražnja kakva postoji, dokle god ljudi kupuju i ne mijenjaju potrošačke navike, cijene će rasti. Praksa trgovaca i svih koji se bave biznisom jest maksimizirati cijene, minimalizirati troškove i ostvarivati profit. Dapače, to je i poželjno jer na taj način se otvaraju radna mjesta i novi pogoni”, komentirao je Pavić pa se osvrnuo na “ekstraprofit” koji trgovci ostvaruju u Hrvatskoj:

“Nije popularno za reći, ali u biznisu ne postoji termin “ekstraprofit”. Postoji samo profit. Dok god kupac pristaje na takve uvjete, cijene će biti takve i to je legitimno. Ono o čemu se ovdje zapravo radi jest da imamo sezonalno povećanje cijena. Prije turističke sezone imamo povećanje cijena svih artikala iz jednostavnog razloga što ljudi koji nam dolaze koriste dućane kako bi kuhali, što je posljedica činjenice da se ne bave svi turističkim djelatnostima pa su turisti primorani kupovati gdje i lokalno stanovništvo. Posljedica toga je da i mi na kontinentu imamo veće cijene. No, moram dodati da imamo vrlo niske cijene energenata, za razliku od ostatka Europe. Dakle, troškovi nam nisu puno porasli.”

Cijena struje i plina su regulirane, troškovi su automatski manji i teško je pronaći opravdanja za poskupljenja. Posebno jer se radi o hrani, koju su ljudi primorani kupovati pa ne stoji ni argument da trgovci drže one cijene koje si mogu dozvoliti. Problem je što ne postoji izbor. A čini se ni konkretan razlog poskupljenja, osim “činimo to jer možemo”.

Možda bi pomoglo kad bi Vlada intervenirala i regulirala cijene?

“Moje mišljenje je da se ne bi trebala petljati u regulaciju cijena jer time se smanjuje ponuda. Plaće su porasle u posljednjih godinu dana, djelatnicima u maloprodaji i od 20 do 30 posto, što netko mora platiti. A to su krajnji potrošači. Uz to, nekome je prilika zaraditi, bez obzira što to možda nije etično ni moralno. Sve što sad proživljavamo je posljedica razbijanja dobavnih lanaca tijekom koronakrize. Cijene su počele rasti u ljeto 2021. Prije toga smo imali period deflacije, cijene su se spuštale. Kasnije, kad se sve počelo otvarati, krenuo je lagani porast. Prošla godina je obilježena strahotama, zbog čega su cijene porasle jer se tržište pokušava uklopiti. Hrana nam je službeno poskupjela 15 posto, ne odjeća ili obuća, već hrana koju smo prisiljeni kupovati”, istaknuo je ekonomist pa je prokomentirao inflaciju:

“Ona može pojesti sve. Više od 50 posto građana štedi u gotovini i to im može “pojesti” vrijednost imovine, zbog čega kupuju nekretnine kako bi imali utočište u vrijeme inflacije. Neki investiraju i u plemenite metale, koja je također tradicionalno utočište.”

Nije optimist po pitanju inflacije.

“Strukturalno imamo problem što je naša potražnja snažna i ona će pasti kad završi turistička sezone jer kad se ljudi vrate s godišnjih odmora morat će kupovati stvari za kućanstvo, školu, stići će vrijeme grijanja pa će se stvoriti novi troškovi… Ali, ako i dalje budemo brojali te silne automobile koji nam dolaze i koji kupuju u šoping centrima nećemo se moći osloboditi problema. Moramo promijeniti načine kad kupujemo, kako kupujemo i gdje kupujemo, odnosno, moramo mijenjati svoje navike ako želimo riješiti problem.”

Europska središnja banka (ECB) vuče poteze kako bi smanjila pritisak na novac, ali inflacija je i dalje velika. Uz to, u Hrvatskoj su uvedene neradne nedjelje, na što se trgovci još nisu navikli.

“I to je jedan od razloga dizanja cijena. Apsolutno sam za to da se ljudi druže nedjeljom i imaju obiteljski život. Ali, zemlji koja je orijentirana na potrošnju i PDV od potrošnje, ne čini mi se logično da jedna djelatnost radi, druga ne.”

Njemačka ima neradnu nedjelju pa je preživjela. Došli smo do toga da su trgovački centri radili i nedjeljom do 21 ili 22 sata.

“Male trgovine time gube promet jer im je nedjelja bila najbolji dan zbog toga što su trgovački centri nakon 15 sati bili zatvoreni”, kazao je Pavić, ali brojni trgovački lanci i nedjeljom rade do 21 sat kao i svaki drugi.

Osvrnuo se i na automatizam, o kojem se priča dugi niz godina, otkako su uvedene samoposlužne blagajne, ali nisu imale efekta na broj zaposlenih.

“Žao mi je to reći, ali radna mjesta na kojima se obavljaju automatizirani procesi, bit će zamijenjeni. To će se dogoditi vrlo brzo. Primjerice, banke smanjuju broj prodajnih mjesta. Vrlo rijetko ćete vidjeti bankare u budućnosti, a to je i budućnost trgovine. Zato kažem, pustite ljude koji žele raditi, neka rade i stavite u jednak pravni položaj”, komentirao je Pavić pa se na kraju dotaknuo ustavne tužbe:

“Sud je već triput rušio neradne nedjelje, ovo je četvrti put. Ako neki mogu raditi nedjeljom, onda se to mora dozvoliti i onima koji žele raditi. Druge zemlje imaju bolji standard pa si to mogu dozvoliti. Nisam pravnik, ali mislim da će to završiti kao i posljednji put.”