OBJAVA: 16.12.2016, 14:26h   •   IZMJENA: 16.12.2016, 14:29h   komentara   •     ISPIŠI

Mlade Šibenčanke s pojasom

Tatami i Karate klub Šibenik njima su drugi dom: Bruna i Petra nižu samo uspjehe


  Š. I. Tatami i Karate klub Šibenik njima su drugi dom: Bruna i Petra nižu samo uspjehe
PIŠE Ivana Jurica
16.12.2016, 14:26h

Iza Brune Cvitanović i Petre Čatlak već je gotovo jedno desetljeće bavljenja karateom. Toliko dugo članice su Karate kluba Šibenik, a osvojile su već pregršt medalja. No, na tome ne misle stati, pred njima su već novi izazovi.

 

 

 

Kako je krenula priča s karateom?
Bruna: - Na karate sam se upisala u prvom razredu osnovne škole, dakle 2007. godine. Kako me sport uvijek privlačio odlučila sam se priključiti nekom klubu. Tražila sam dinamičan sport, malo sam se raspitala i otišla sam pogledati jedan karate trening. Jako mi se svidjelo i od tada sam članica karate kluba Šibenik.
Petra: - Karate treniram od trećeg razreda osnovne škole, dakle nepunih deset godina. Izabrala sam karate po savjetu majke koja je fizikalni terapeut.



I u tom razdoblju bilo je zasigurno puno medalja i pehara. Koje su vam najdraže?
Bruna: - Prije nekoliko godina krenula sam se natjecati i do sada sam osvojila oko 60 medalja. Najdraže su mi bronce s kadetskog i juniorskog prvenstva Hrvatske.
Petra: - Pehara i odličja ni sama ne znam koliko imam, ali sigurno više od 60-ak. A najdraža medalja mi je srebro s državnog prvenstva do 21. godinu od prije desetak dana. Tu sam pobijedila nekoliko starijih, a najboljih hrvatskih karatašica od kojih jedna ima broncu sa svjetskog prvenstva u Maleziji. U finalu sam izgubila od aktualne europske prvakinje i tu su odlučivale nijanse.



U svaku je medalju i uspjeh utrošeno jako puno truda i rada. Kako uspijevate uskladiti školske i sportske obaveze?
Bruna: - U karateu, kao i u svakom drugom sportu, potrebno je puno odricanja. Prije svega ostaje nam manje vremena za druženje, izlaske, ali i za školske obveze. Što se tiče škole prolazim vrlo dobrim uspjehom u gimnaziji Antuna Vrančića i zahvaljujući tome što profesori izlaze u susret uspijevam sve nadoknaditi. Treniramo pet-šest puta tjedno, no, prije većih turnira i do dva puta dnevno. Svaki vikend smo na turniru ili prijateljskom susretu.Treninzi su jako naporni, ali svi smo svjesni da jedino tako možemo doći do dobrih rezultata. Kada i nije baš moj dan tu su trener i dobra ekipa koja će me uvijek nasmijati i motivirati.

Petra: - Što se tiče treninga, odricanja su velika, rad, rad i samo rad. Tisuće sati treninga, ispucavanje jednih te istih tehnika do savršenstva, što ponekad i nije lako, ali trener Ivan Zoričić je uvijek tu da nas motivira i gura i kad nam ne ide.Treniramo u prosjeku pet-šest puta tjedno, a pred veća i važnija natjecanja i dva puta dnevno. Vikendima idemo na turnire ili na sparing mečeve s prijateljskim klubovima. Uvjeti u klubu su nam izvrsni, imamo novu dvoranu, tatami, modernu opremu i sve što je potrebno za kvalitetne treninge. Treninzi su zadovoljstvo jer nam je ekipa odlična, sada nas već ima koji smo već devet godina zajedno svakodnevno na treninzima pa smo prijatelji i na tatamiju i izvan njega. Zbog treninga i natjecanja vrlo često izostajem iz škole, ali razrednica ima razumijevanja i pozdravlja naš rad i trud kako u školi tako i u karateu. Uspijevam prolaziti s vrlo dobrim u Ekonomskoj školi u Šibeniku.



Predaha za vas nema. Koja su sljedeća natjecanja koja vas čekaju?
Bruna: - Nakon odrađenog pojedinačnog državnog prvenstva, ciljamo na medalju na ekipnom prvenstvu Hrvatske koje će se održati 16. prosinca u Rijeci.
Petra: - Trenutno se spremam za ekipno državno prvenstvo gdje ćemo se mi (ženska juniorska ekipa karate kluba Šibenik) pokušati popeti na najviše postolje. Odmah nakon Nove godine nas čeka jedan od najjačih turnira u Europi-Grand Prix Samobor na kojem će nastupati više od 1800 natjecatelja iz 25 zemalja diljem svijeta.



Tko su vam uzori, odnosno kakvi su daljnji planovi kad je karate u pitanju?
Bruna: - Daljnji planovi su nastaviti osvajati državne medalja što će omogućiti ostanak u redovima reprezentacije, ali možda i odlazak na Europska i Svjetska prvenstva što mi je uvijek bio san. Kao uzora istaknula bih trenera Ivana Zoričića višestrukog prvaka Hrvatske, osvajača medalje na Svjetskom prvenstvu, karate turnirima te je uspio meni približiti karate i pomoći mi u ostvarenju ovih rezultata.
Petra: - Planovi za daljnje obrazovanje mi je upis na Kineziološki fakultet što će mi pomoći i u daljnjem bavljenju karateom. Nadam se da ću uskoro položiti za majstorski crni pojas. Sljedeće godine mi je cilj zadržati status hrvatske reprezentativke te se okušati s najboljim hrvatskim seniorkama i izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo koje će se održati u Turskoj. Broj jedan uzor mi je moj trener Ivan Zoričić, višestruki prvak Hrvatske, brončani sa Svjetskog prvenstva (Atena 2001.) te osvajač Karate 1 - Salzburg prošle godine, također i sestra Lucija Čatlak, seniorska prvakinja Hrvatske.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK