Genijalan dokumentarac

Antonio Perina snimio ‘Žuti most’ o Borisu Obratovu: ‘Postoje ljudi, nepoznati i nepriznati, za neke romantičari, idealisti ili naprosto čudaci’

Film   |   Autor: Valerio Baranović   |   07.04.2024 u 10:26

  Screenshot/Žuti most
Životne priče većine velikih umjetnika nisu sretne, iako u njima vjerojatno ima više sreće nego se čini na prvi pogled. Dokaz je Boris Obratov, slikar iz Tisnog o kojemu je sumještanin Antonio David Perina snimio kratki dokumentarac ‘Žuti most’, a prilično sirovo i bez uljepšavanja donosi priču o ‘tišnjanskom van Goghu’ koji se žrtvuje za umjetnost te unatoč životnim nedaćama ustraje na umjetnosti, ljubavi i nadi.

‘Profesor mi je rekao da se jednom u sto godina rodi po van Gogh. Ili Matisse. To odgovara mojim godinama’, kaže u filmu Obratov, dok mu njegova Nada dobacuje ‘ovnovi ste oba dva’. Ima li to ikakvog smisla, prepustit ćemo vama, a odluku donesite nakon što pogledate ovaj 16 minutni dokumentarac.

Dok će stariji Šibenčani znati tko je gospodin Obratov, mlađe generacije nemaju pojma, baš kao ni autor ovog teksta, a nakon gledanja zapitao sam se kako je moguće da nisam znao da je gospodin Obratov takav genijalac, iako sam čuo za njega. Razmišljao sam i o društvu u kojem živimo jer su me rastužili uvjeti u kojima Obratov živi, a u isto vrijeme sam se osjećao sretno jer iz odnosa s njegovom Nadom pršti ljubav. On sam tvrdi kako bez Nade ne bi mogao biti to što jest.

Kažu da je timing sve, a Antonio je ‘Žuti most’ objavio na YouTube dan nakon što sam iz Amsterdama na poklon dobio ilustraciju Keitha Haringa, nakon čega sam išao istražiti što još ne znam o tom velikanu svjetske umjetnosti. Pogledao sam dokumentarac i zapitao se je li Perina s ovim napravio nešto što će u budućnosti značiti za povijest hrvatske umjetnosti. Hoće li netko u budućnosti dobiti neku njegovu skicu ili sliku pa s ovim filmom otkriti Borisov mali svijet velike umjetnosti?!

Riječ je o filmu koji je nastao u sklopu kolegija Režija dokumentarnog filma prve godine diplomskog Studija filmske i televizijske režije i produkcije na Sveučilištu Vern. Mentor je bio profesor i redatelj Neven Hitrec koji nam kaže kako mu je uvijek zadovoljstvo hvaliti rad nekog  studenta, a u ovom slučaju Antonio je napravio dojmljiv i intiman dokumentaristički uvid u život i razmišljanja o kreaciji i umjetnosti.

- Nepriznat, živeći u skromnim uvjetima, boreći se sa svojim unutrašnjim demonima, strahovima i nedoumicama, jedina prava podrška mu je njegova družica Nada. Talent svakog dobrog dokumentarista je da pronađe temu i čovjeka koji ga inspiriraju toliko da može od tog svog početnog impulsa napraviti film. Antonio je to uspio. Našao je čovjeka izuzetno zanimljivog karaktera, koji nam se čini kao s nekog drugog planeta, duboko humanističkih, filozofskih, metafizičkih, a opet tako zemaljskih, često duhovitih razmišljanja - pojasnio nam je profesor Hitrec.

Ipak, prva ideja nije bila Borisa prikazati ovako, otkriva Perina, jer ga nije toliko dobro poznavao, ali zanimala ga je nekakva mistika, mršava figura koja često šeta kroz Tisno sa šeširom na glavi.

- Htio sam prikazati kontekst Tisnoga kroz njegovu pojavu, ali kad smo se upoznali, sve se okrenulo. Bore me stvarno zaintrigirao načinom na koji vidi svijet. Puno sam od njega naučio kroz druženje i snimanje. To iskustvo me promijenilo, neki klik se dogodio, više nisam razmišljao o rezultatu, samo sam uživio i gledao kako je potpuno predan umjetnosti koju nam poklanja - kaže nam redatelj, što se i jasno vidi u Žutom mostu.

Nije lako snimiti ovakav dokumentarac jer je nemoguće bez ‘seciranja’ nečijeg života, intime, poraza i pobjeda, bez uljepšavanja, dodavanja ili oduzimanja. Antonio kaže kako je njegov zadatak bio samo otvoriti prostor da onaj koji je praćen u filmu bude ono što jest.

U svijetu iskrivljene i filtrirane stvarnosti, ovo je pravo osvježenje. Boris Obratov je pogledao dokumentarac i bio je ‘van sebe’.

- Sretan je jer smo prikazali stvarnost u kojoj živi i radi, drago mu je da je postalo vidljivo ono u što ljudi nemaju uvid. Inače mu možemo ‘suditi’ samo po djelima, ali kad ga upoznate shvatite da živi umjetnost u svakom trenutku, vidite da je odabrao takav život, ali je i takav život odabrao njega. Želim zahvaliti Borisu koji me pustio u svoj prostor i dao mi uvid u esenciju njega samoga i njegovog stvaralaštva. Nitko ne može ostati ravnodušan kad doživi tako nešto. Pronađeš i dio sebe u tome - zaključuje Perina i kaže kako se nada da će film inspirirati i druge ljude.

Dokumentarac indirektno otvara pitanja društva u kojemu živimo, a to je najbolje opisao redatelj i profesor Hitrec.

- Ako samo stavimo tog čovjeka i tu priču u kontekst sadašnjih priča o turizmu, cijenama apartmana, kvadratnih metara ovih i onih, onda vidimo kako smo se kao ljudi pogubili, kako ono bitno u životu, rekli bismo esencija našeg postojanja na ovom svijetu, prolazi kraj nas, kao da nismo do kraja svjesni pravih vrijednosti. Zato su ovakvi filmovi vrijedni i zato je tema Antonia Perine vrijedna. Da nam pokaže da kraj nas postoje ljudi, nepoznati i nepriznati, za neke romantičari, idealisti, ili naprosto čudaci. Ljudi koji se ne bave unosnim poslovima i materijalnim stvarima, ali čiji je unutarnji život bogatiji od svakog zemaljskog blaga i utoliko vredniji dokumentarnog filma.

U nastavku uživajte u ovom genijalnom dokumentarcu!

Podijeli: