SADA ČITATE
Makedonci gastronomijom oduševili Šibenčane: Udebljali su nas 'istrenirano' prase, ajvar, paprike, jaretina, teletina i sirevi
          OBJAVA: 13.10.2018, 17:35h   •   IZMJENA: 15.10.2018, 11:52h   komentara   •     ISPIŠI

Drugi dio fotoreportaže iz Makedonije

Makedonci gastronomijom oduševili Šibenčane: Udebljali su nas 'istrenirano' prase, ajvar, paprike, jaretina, teletina i sirevi


  V.B./ŠibenikIN Makedonci gastronomijom oduševili Šibenčane: Udebljali su nas 'istrenirano' prase, ajvar, paprike, jaretina, teletina i sirevi
PIŠE V. Baranović
13.10.2018, 17:35h

Makedonija možda je zemlja gdje vječno sunce sja, ali kad to sunce zađe, vrijeme je za 'balkanalije', kako smo kolege i ja prozvali pet dana prežderavanja u režiji makedonskih kolega koji su nas toliko tovili da im uopće nije bilo neugodno što većinu hrane nismo uspjeli pojesti. Nama je, ali ipak probali smo sve. Ajvar, pinđur, sto vrsta paprika i još više vrsta sira, 'istrenirano' prase, žigaricu, lantežin, bifteke, patku... sve to smo zalijevali odličnim vinima i lozovom rakijom Žoltom.

 

Nakon prvog dijela fotoreportaže iz Makedonije o političkoj situaciji i životu u Skopju, vrijeme je za gastro report s kojim će na svoje doći svi gurmani kao što sam ja. Dok se neki još nisu pomirili s pričom o bizarnoj arhitekturi, hrana oduvijek spaja ljude, a kako najbolje upoznati neku kulturu nego preko stomaka. Onoga kroz koji ide i ljubav, a u pet dana putovanja Makedonijom prštala je na sve strane pa krenimo redom.

Makedoncima su razne salate i povrće predjelo, nisu kao nama nešto što jedemo uz meso da nam ne bude neugodno što nismo pojeli ništa 'zeleno'. U to smo se uvjerili prvu večer kad su nas kolege, nakon što smo se smjestili u hotel, odveli u svoj omiljeni redakcijski restoran 'Paris'.

Na stol odmah počinju stizati razne salate. Mrkva, zelena, paprika, krastavac, rajčica i masline namirnice su s kojima je započeo skoro svaki obrok, a ovog puta poslužili su nam i ljute pečene paprike za koje je samo na pogled jasno da su samo za one najhrabrije. Nisam se usudio.

Taman kad misliš da je to to, stižu krastavci s češnjakom i kiselim vrhnjem, jelo koje me vraća u studentske dane, savršena salata koju svi studenti mogu napraviti za desetak kuna, a nisu ni svjesni da je specijalitet. Uz to, simpatična konobarica pokušava na stolu napraviti mjesta za mladi bijeli slani sir i žuto-zlatni sir – kačkavalj.

'Ima li kraja?', pitam kolegu Petra koji nam je već u automobilu najavio da nam se sprema susret sa svinjom, ali mislili smo da se šali. Kaže nam ne brinite, svinja je istrenirana i nije uopće masna. Nekoliko Žolti kasnije (lozova rakija koja se čuva u dudovoj bačvi pa je žute boje) stiže nam i musaka, i kad smo pomislili da je večeri prejedanja došao kraj, eto te istrenirane svinje.

Nikad bolja, zaista je bio u pravu. Ne znam točno kako je treniraju, ali masnoće je bilo minimalno što nam je potvrdio i kolega Marko Podrug koji je za ovu priliku preuzeo ulogu mesara i s oštrim nožem krenuo u borbu s hrskavom kožicom. Konačno je došao kraj toj večeri, tri kilograma viška kasnije, krenuli smo u klub pa na spavanje. Detalje ćemo preskočiti. 

Već par sati kasnije, vrijeme je za doručak u design hotelu 'Panoramika', s klasičnim buffetom, ali i makedonskim delicijama i neizostavnom pitom. Spremni smo za dalje. Iduća postaja je Nacionalni park Mavrovo, ali evo tih Makedonaca opet s hranom. Stajemo u nacionalni restoran 'Mal odmor' gdje opet idemo redom. Šopska salata, paprika zapečena sa sirom, meso sa sirom i za kraj palačinke s orasima i medom. Jedva smo došetali do kombija.

Istu večer smo se planirali malo odmoriti, stigli smo u Mavrovo i planirali malo prizalogajiti i odmoriti, ali evo ti opet tih Makedonaca. 'Neš, ne', kao i uvijek, sve počinje rakijom, nastavlja se salatom, čorbom, mesom i nečim novim. Kolačem od šećera, sladoleda i jabuka (zaboravio sam mu ime, ali ne i okus). Naravno, zaokruženo odličnim vinom 'Tga za jug' za koje ste valjda čuli. Spavanje.

Treći dan putovali smo između raznih destinacija s prirodnim, kulturnim i vjerskim ljepotama, ali o tome ćemo u trećem dijelu reportaže. Stali smo usput u restoran gdje nas je čekala ista priča, s dodatkom odlične pečene jaretine, teletine i janjetine, a odliačan je bio i kolač s medom i orasima. Preskačem  na večernji dio priče i selo Janče u kojemu nas je u svom hotelu 'Tutto' dočekao vlasnik, simpatični osobenjak Tefik Tefikovski koji nam je organizirao 'table side cooking show' kako bi nam demonstrirao svoj projekt 'slow food-a' koji je u tim krajevima više-manje revolucionaran. U prekrasnom interijeru svog restorana u kojemu sve miriše od začina, spremao nam je tradicionalna jela s domaćim namirnicama, a rijetki bi povjerovali da rajčica može biti toliko ukusna. Savršeno. Domaća musaka, paprike s mladim sirom, samo su neki od specijaliteta, a najzanimljiviji dio je bio kad smo se prebacili u kuhinju kako bi kolegica Sanja naučila razvaljati pitu koju smo iduće jutro jeli za doručak.

Vratili smo se u Skopje i nakon svih tradicionalnih mjesta, dan je rezerviran za nešto drugačija gastronomska iskustva. Ručak u 'Javnoj sobi', skopskom centru za dizajn i inovaciju, a takva je i hrana. Opet salate od kojih vam krenu sline, finger food i još štošta samo su uvod u najsočniju pečenu teletinu koju sam ikad jeo. Sve to u industrijski uređenom i urbanom prostoru punom mladih ljudi dok se unutra može razgledati izvrsna izložba Titovih putovanja. 

Za kraj sam ostavio mjesto koje me najviše oduševilo, posjet vinariji Kamnik kojom nas je provela odlično raspoložena enologinja Sandra i objasnila nam sve o proizvodnji vina na čak 15 hektara, brojnim sortama koje uzgajaju, kupažama i načinu proizvodnje, a sve to u objektu nalik dvorcu u kojemu se održavaju degustacije vina. Tako smo vidjeli i njihove šampione, ali i vino s 24-karatnim listićima zlata. Savršeni uvod za večeru u najekskluzivnijem Skopskom restoranu 'The Hunter's Lodge' koji se nalazi na u sklopu vinarije. 

Servirali su nam carpaccio od bifteka sa sirom i tartufima, Pačju jetru sa sušenim grozdovima, mentom i ananasom, a nakon toga sorbet od domaćih malina. Nastavili su fileom pačjih prsa, a prije deserta servirali su nam biftek s gljivama, šparogom i tko zna s čim još. Naravno, svaki slijed pratilo je odlično vino, a najviše su me se dojmili Kamnik Rose Sexy 2016. i Merlot iz 2015. Za kraj smo se mogli dokrajčiti odličnim desertima.

Što više reći o Makedonskoj gastronomiji osim da nikome nije bilo drago što smo u hotelu u svakoj sobi imali vagu. Prosjek je bio plus 3 kilograma po osobi, ali zahvaljujući utjecaju tople mediteranske struje koja stiže dolinama rijeka, plodnom zemljištu i velikom broju sunčanih dana, zaključili smo - tko smo mi da se odupiremo prirodi i hrani koju nam daje.

Tako je Makedonija, u mojim očima, postala odlična gastronomska destinacija koju svakako vrijedi posjetiti, a ovom prilikom se zahvaljujem i Agenciji za turizam Makedonije koja nam je sve to omogućila. 

Nakon gastronomskog dijela, dužan sam još priču o prirodnim ljepotama Makedonije o kojima se djelomično vodi briga, ali prirodu ponekad ni ljudi ne mogu uništiti pa idući tjedan pročitajte što me to oduševilo, a što zgrozilo na putu od Skopja prema Galičniku, Janču, Mavrovu, ali i na proputovanju kroz Albaniju na povratku u Šibenik.

U nastavku pogledajte drugi dio velike fotoreportaže.

Fotoreportaža iz Makedonije - Gastronomija Valerio Baranović

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 80 fotografija

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK