OBJAVA: 21.07.2014, 11:21h   •   IZMJENA: 21.07.2014, 11:35h   komentara   •     ISPIŠI

Izvještaj sa solinske gradine

FOTO Ovogodišnji Ethnoambient mirniji nego inače


  www.soundguardian.com (foto: Marko Šolić) FOTO Ovogodišnji Ethnoambient mirniji nego inače
PIŠE Soundguardian
21.07.2014, 11:21h
IZVOR: Soundguardian

Novinarka Darija Prelčec i fotograf Marko Šolić s glazbenog portala Soundguardian bili su na ovogodišnjem Ethnoambient Salona Festivalu - prenosimo njihove dojmove u riječima i slikama.

 

 

 

18. i 19. srpnja ove godine na solinskoj se gradini održao tradicionalni Ethnoambient Salona festival. Svake godine to je sastanak starih prijatelja i upoznavanje novih koje spaja ista ljubav prema etno glazbi različitih zemalja kultura koju potom međusobno dijele i u njoj uživaju. U petak, 18. srpnja, program je standardno počeo točno u 21 sat.

Okupljene je dočekao i pozdravio Mojmir Novaković i predstavio nam Griff Trio – trojicu svirača gajdi iz Belgije čiji je životni poziv prije nekoliko godina postalo upoznavanje, zbližavanje i bolje razumijevanje vlastitih korijena. U svojim su se istraživanjima poslužili starim flamanskim pjesmama i zvučnim zapisima s tetena kako bi što bolje spojili priče svojih predaka sa svijetom današnjice u svom osebujnom glazbenom izričaju prožetom zvukom gajdi. Ovo je bio idealan uvodni nastup prve večeri Ethnoambienta – doza glazbe, doza humora i opuštenost izvođača uveli su publiku u onu dobro poznatu atmosferu koja se svake godine u ovo doba uvijek iznova stvori na Gradini. Između ostalog, publika je saznala da gajde nisu originalno iz Škotske kako to većina misli, nego najvjerojatnije iz Indije. Nakon sat vremena svirke prožete komičnim dosjetkama i pričama uslijedila je kratka pauza poslije čega nas je na pozornici pozdravila grupa Kíla.

Njhovo glazbeno stvaralaštvo traje već par desetljeća i jedni su od začetnika etno scene u Irskoj. Savršeno uvježbana grupa sastavljena od povelikog broja talentiranih glazbenika vodila nas je iz pjesme u pjesmu što življih, što sporijih ritmova te relativno suzdržanu publiku natjerala na ples ili barem skakutanje. Ni djeca nisu ostala imuna na vesele ritmove pa su se neka čak popela na pozornicu i zaplesala između članova grupe čime su nam pokazali kako čovjek najviše uživa onda kad se u potpunosti opusti, ne razmišlja o tome tko ga gleda i jednostavno se prepusti glazbi.

Prilikom predstavljanja, Mojmir je spomenuo kako je u Maleziji (gdje je teško doći do alkohola) uspio naći pijane Irce referirajući se na grupu Kíla, čime nam je dao do znanja da su oni veseli i razigrani baš kao i njihova glazba.
Druga večer započela je nastupom starih znanaca Ethnoambienta –Greekadelije. Kao što im i samo ime kaže, oni nam stižu iz Grčke, a njihovu malenu (ali izuzetno moćnu) ekipu tvore Kristi Stassinopoulou i Stathis Kalyviotis. Njihova specijalnost jest istraživanje grčke tradicionalne glazbe koju potom spajaju s elektronikom i tvore jedinstven zvuk okarakteriziran tipičnim grčkim melosom čiji dojam i dramatiku pojačavaju brojnim efektima. Svaka pjesma obilježena je svojevrsnim pathosom i ima svoju priču, najčešće tužnu ili barem melankoličnu. U svojim mislima publika je mogla otputovati u Trakiju, egejske otoke, Izrael ili Babilon i gotovo okusiti atmosferu, bol ili čežnju koju su pjesme dočaravale. Greekadelia je pružila publici nezaboravno iskustvo – Kristi je svojim glasom iznijela svaku emociju koja prati pojedinu pjesmu, bilo pjevanjem, bilo vriskovima, a ponekad i ritmičnim zapomaganjem, sve u službi pričanja priče.

Kries je tradicionalno zaključio ovogodišnji Ethnoambient. Već su prije bile najavljivane nove pjesme koje je okupljena publika željno iščekivala. Značajna promjena u odnosu na prijašnje nastupe bila je drugačije osmišljena playlista. Obično bi svirka započela „laganijim“ stvarima da bi se polako gradila sve energičnija atmosfera do druge polovice koncerta koja bi obično bila eksplozija energije. Ovog je puta playlista djelovala rascjepkano, izazivajući svojevrsno konstantno „dizanje“ i „spuštanje“ raspoloženja publike. Nove su pjesme bitno drugačije od onih starih i dobro poznatih. Osim što su lišene lijerice koja je srž karakterističnog zvuka Kriesa, naglasak je najviše stavljen na ritam, dok melodije gotovo i nije bilo. Sve su nove pjesme bile prilično slične i osjećalo se da im nešto nedostaje. Ipak, za Kries je karakteristično da njihove pjesme evoluiraju s vremenom tako da ne možemo reći da su ovo finalne verzije i sigurni smo da će nas iznenaditi novim aranžmanima dok ne nađu onaj savršeni zvuk kao za npr. "Dodole".

Jedina od jučer predstavljenih pjesama koja se donekle isticala bila je uspavanka posvećena novorođenim blizancima Ive Letunića kojemu ovim putem od srca čestitamo. Iako je bio drugačiji od očekivanog, publika je svejedno uživala u ovom nastupu Kriesa, pjevala u glas s Mojmirom, plesala, skakala i jednostavno uživala. Nadamo se da nećemo morati čekati godinu dana za sljedeći koncert te da će nam voljeni Kries priuštiti još iznenađenja. Do sljedeće godine, vidimo se na Gradini!

Tekst i fotografije preuzete su s glazbenog portala Soundguardian.


 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK