Good Film Hunting

Gay kauboji ponovno jašu: Globusom nagrađen 'The Power of The Dog' puno je kompleksniji od Brokeback planine

Good Film Hunting   |   Autor: Mario Krnić   |   23.01.2022 u 09:39

Oduvijek sam volio Jane Campion, još od početka devedesetih prošlog stoljeća i dva zbilja odlična filma, 'An Angel at My Table' i dobro znani 'Piano'. Međutim, od tada je prošlo već tridesetak godina, a Campion osim osrednjih 'Holly smoke', 'The Portarit of a Lady' i još pokojeg naslova nije ni snimala previše. Eto, valjda je korona inspirirala na povratak s 'The Power of The Dog', Zlatnim Globusom nagrađenim vesternom što film promovira i u glavnog kandidata za Oscara.

Dobar je 'The Power of The Dog', ali odmah treba reći, da unatoč odličnoj scenografiji i kameri, odličnim glumcima i sasvim solidnoj priči, zadnji film velike redateljice s Novog Zelanda kvalitetom ipak zastaje za 'Pianom'. Nema veze, u ova za kinematografiju bremenita vremena i osrednji film Jane Campion itekako je vrijedan gledanja.

Dakle, najprije o fotografiji. Campion je oduvijek znala odabrati odličnu snimateljsku ekipu, a i sama je izrazito vizualni tip. I to od onih koji fotografiju neće iskoristiti za svrhu samu sebi, već sve to skupa prati i priču. Čak i sam naziv filma ima veze s nekom panoramom, pejzažom, koji se tek po gledanju filma da rastumačiti. Naravno, na više načina, nađe se na internetu nekoliko teorija što ta 'pasja moć' zapravo predstavlja. Da ih iznesem ovdje upao bi na teritorij spojlera, ali njih nitko ne voli. Pogledajte film pa rastumačite sami. Ukratko, što se fotografije tiče, film je prekrasan.

Mačizam i latentna homoseksualnost

Sama priča je dosta zanimljiva, iako je dosta komorna i u samom filmu se ne događa toga previše. Zapravo se sve vrti oko mačizma i latentne, zatomljene homoseksualnosti koja je izgleda neminovna kad se na jednom mjestu nađe velik broj nabrijanih, mačo muškaraca. Farma, zatvor, vojska… Patern je skoro isti. S tim da je ovaj film tu puno kompleksniji od razvikanog 'Brokeback Mountain' Anga Leeja, koji je već ušao u pop kulturu kao ogledan primjer gay kaubojštine.

Činjenica je da se u 'The Power of The Dog' zapravo sve vrti oko penisa glavnog lika kojeg fenomenalno glumi Benedict Cumberbatch. I njegovih frustracija i neostvarenih seksualnih želja. Kroz te frustracije Campion odlično vodi gledatelja, ali ipak sumnjam da će njen film imati isti status kao i 'Brokeback Mountain'. Leeov film je ipak bio poprilično jasan, a i ona dva tipa su se i konkretno poseksala. Što ih ipak nije riješilo frustracija. U 'The Power of The Dog' do katarze na takav način nije ni došlo.

U zadnjih poprilično godina nemam uopće više volje za pratiti glumce, sve mi se više čini da u ama baš svakom filmu može glumiti bilo tko i da je sasvim svejedno koga redatelj izabere da iznese njegovu ideju. U ovom filmu kompletan casting je fenomenalan, a ovakvu kompleksnu dramu s puno dijaloga ne može baš svatko iznijeti.

Sveprisutni klaviri

I na kraju, oduvijek me fasciniralo što su ti stočari na američkom 'Divljem zapadu' imali volje graditi tolike kuće i još u njih donositi sav taj skupi namještaj. Što će im, pobogu, klavir u toj vukojebini među kravama i nepismenom ekipom. Srećom, klavir u 'The Power of The Dog' poslužio je za jednu fenomenalnu scenu. Campion kao da je sama sebi i svom 'Pianu' dala posvetu.

Ukratko, jako dobar film, ali ne za one ljubitelje klasičnih vesterna i svakako ne za ljubitelje novog albuma Tram 11. Ili baš točno o njima govori?

Podijeli:        

// PROMO