Udruga Spasimo male obiteljske iznajmljivače traži da se eventualna ograničenja kratkoročnog najma temelje na podacima i dokazivoj vezi sa stambenom krizom.
Udruga Spasimo male obiteljske iznajmljivače (SMOi) usprotivila se mogućim širokim restrikcijama kratkoročnog najma koje bi se mogle uvoditi radi priuštivijeg stanovanja. Poručuju da manje turističkih apartmana ne znači automatski više stanova za dugoročni najam te traže da svaka zabrana bude utemeljena na stvarnim podacima.
Reakcija udruge uslijedila je nakon što je Europska komisija u Bruxellesu predstavila prijedlog Akta o priuštivom stanovanju. Tim bi se aktom državama članicama trebalo omogućiti više pravne sigurnosti pri donošenju mjera za povećanje dostupnosti stanova.
Podaci tek stižu
Predsjednik SMOI-ja Vedran Tomić kaže da podržavaju cilj povećanja dostupnosti i priuštivosti stanovanja, ali smatra da se strukturni problem ne smije prelomiti preko građana koji legalno koriste vlastitu imovinu.
„Ne možete nekome ograničiti način korištenja njegove nekretnine i istodobno tvrditi da ste time stvorili novi stan“, poručio je Tomić.
Iz SMOI-ja navode kako je europska uredba o prikupljanju i razmjeni podataka o kratkoročnom najmu na snazi tek od 20. svibnja, dok se usporediva europska podatkovna osnova još priprema. Pozivajući se na European Holiday Home Association, ističu da prvi cjeloviti podaci neće biti dostupni prije 2028. godine.
Zbog toga, smatraju, nije moguće pouzdano utvrditi gdje kratkoročni najam doista stvara pritisak na stambeno tržište, niti procijeniti bi li pojedine restrikcije bile nužne i razmjerne.
Problem praznih nekretnina
Udruga navodi da kratkoročni najam čini oko 1,2 posto konvencionalnog stambenog fonda Europske unije, dok je oko 20 posto stambenih jedinica prazno. Za Hrvatsku iznose podatak da oko 40 posto stambenog fonda nije u funkciji stanovanja, a kapaciteti malih obiteljskih iznajmljivača čine manje od jedan posto fonda.
Umjesto usmjerenosti isključivo na apartmane, iz SMOI-ja predlažu snažnije bavljenje praznim i zapuštenim nekretninama, novom stanogradnjom te povećanjem ponude ondje gdje stanovi stvarno nedostaju. Naglašavaju i da dio turističkih nekretnina nije pogodan za cjelogodišnji najam jer se radi o apartmanima u obiteljskim kućama, objektima koje vlasnici povremeno koriste ili nekretninama u krajevima bez potražnje za dugoročnim najmom.
Rast vikendica i kuća za odmor
Kao poseban problem izdvajaju rast nekomercijalnog smještaja, odnosno vikendica, kuća i stanova za odmor. Tvrde da se taj segment mora razlikovati od malih obiteljskih iznajmljivača, kod kojih se broj kreveta godinama uglavnom kreće između 650 i 670 tisuća.
Prema podacima koje iznosi udruga, broj kreveta u nekomercijalnom smještaju gotovo se udvostručio, s oko 355 tisuća 2016. godine na više od 700 tisuća u 2025. godini.
„Ključno je koliko će se dobiti novih stanova, a ne koliko ćemo apartmana ugasiti“, poručuju iz SMOI-ja, uz upozorenje da se legalni obiteljski smještaj ne smije unaprijed označiti glavnim krivcem za manjak stanova.
Europska komisija, pak, navodi da bi Akt o priuštivom stanovanju nadležnim tijelima trebao pomoći da prepoznaju područja s najizraženijom stambenom krizom i uvedu ciljane, proporcionalne mjere. Kao primjer ističe Zagreb, gdje je prema navodima Komisije prazno 19 posto stanova.
