Žudnja za njezinom muzikom i potreba za (ponovnim) otkrivanjem bazena elektroničke scene iz kojeg Insolate dolazi, u Tunel je stigla nedavno i moglo bi se reći da je nastupila subliminalno.

Figurativno, jer se nadovezuje na klupske večeri Subliminal Santiaga Batacoste, a doslovno jer ima ‘okus’ Jungova sinkroniciteta.

Bilo slučajno, ili zato jer tako biti mora i moralo je biti baš sada, ovoga petka Insolate će nas počastiti svojim technom koji je, u berlinskoj inačici tog zvuka, upravo uvršten na popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, zajedno sa svojom scenom, kulturom i clubbingom nam svagdašnjim.

U nadolazećoj proljetnoj šibenskoj noći tako će, pazi lude misli, UNESCO čuvati katedralu sv. Jakova, tvrđavu sv. Nikole i zavodljive ritmove i note koje će Insolate i Stellarcompanion sipati po plesnom podiju.

Uoči njezina prvog nastupa u Tunelu, porazgovarali smo sa dj-icom iz Osijeka.

Bio to samo dojam ili ne, čini se kako nikad nije bilo ovoliko žena na sceni, i to odličnih dj-ica. Sigurno nije tako bilo oduvijek, posebno ne u Osijeku u doba kada si ulazila u taj svijet, kao žena, mlada žena, u postratnoj Slavoniji…

Ne bilo mi teško, malo sam progooglala ove podatke i u pravu si, nikada nije bilo više žena na sceni, ali to je i dalje puno manje nego muškaraca, gledajući regionalno, globalno. Whatever.

No, zanimljiva je informacija da ženski DJ-evi sviraju dvostruko više gigova od svojih muških kolega, gledajući prosječan broj gigova mjesečno. Vrlo zanimljiva informacija, a čini mi se i vrlo točna.

Nekada davno, još dok sam ja kretala kao mlada djevojčica krajem 90-ih, situacija nije bila tako bajna, ali opet, bilo je žena na sceni. U Slavoniji sam, čini mi se, bila među rijetkim vrstama, pa je to ponekad bila olakotna okolnost, i moji kolege su me zaista držali kao zrno vode na dlanu, dok je ponekad ta sveopća neravnopravnost prema ženama dolazila do izražaja: da me se zove zbog toga što sam žena, a ne što sviram (možeš misliti neugodnosti oko toga kada sam počela rokati techno), te do toga da me oslovljavaju s ‘mala’, ‘ljepoto’ itd.. Tako da je bio bitter sweet osjećaj. Nekako mi je sada puno draže, kada se zna tko, što i kako.

Zanimljivo, najviše žena gravitira tom žešćem dijelu scene, i to već dulje neko vrijeme, tipa Amelie, Nina, Peggy, Charlotte, Deborah, ti… Kako komentiraš tu potrebu za bržim, žešćim, u tom nekom kontekstu spolova u nimalo ravnopravno posloženoj nam civilizaciji?

Hmm, ne bih se baš složila. Možda i za ovo trebam pogledati neko istraživanje (he, he)…

Peggy i Deborah ne bih svrstala u nešto žestoko, a također jako, jako puno djevojaka znam koje sviraju house, breaks i ostale stilove, samo možda nisu toliko razvikane kao trenutačno hard techno val koji iskače iz paštete.

Ako ništa, super su plaćene, tu nema neravnopravnosti kao u biznisu, posebno u javnom sektoru… No, nevezano za spolove, čini se da su još prije covida visine honorara malo počele divljati, skoro kao u nogometu. Je li to realno i održivo na sceni?

Ne znam, meni je to sve vrlo nerealno. I za nogometaše i za DJ-eve, ali ako ima tko će platiti, onda neka i uzmu te novce. Tržište i publika diktiraju je li to održivo i zašto je uopće tako, tako da… tko sam ja da sudim.

Vratimo se u lokalne okvire. Situacija uopće nije loša, mislim tu na sceni. Slažeš li se ?

Pa čini mi se da ide prilično dobro, čak bismo mogli reći vrlo dobro. Održavaju se izvrsni događaji s vrhunskim izvođačima. Trenutno sam angažirana u organizaciji u Zagrebu u Petom Kupeu, pa se mogu prilično duboko osvrnuti na tu scenu. Gostovanja techno izvođača postala su izuzetno kvalitetna i imaju odličnu posjećenost. Dakle, mislim da smo se probudili iz te letargije koju nam je donijela korona i da smo se uspješno vratili u puni pogon.

I nikad nije bilo toliko dobre muzike. btw, super ti je zadnji EP.

E pa baš mi je drago da ti se sviđa! Hvala! Ovu godinu sam započela s dva EP-a: jedan za Mind Medizin Records i drugi za BPitch Records, te jednim remixom za DISX3, a pripremila sam još dosta toga. Od EP-a za Scubin Who Whom Records i njegovim remiksom za jednu stvar, do ogromnog EP-a koji izdajem na Arkham Audio s remiksima od Denira, Denisa Rabea, Coyua i još nekoliko drugih.

Jako sam zadovoljna što se tiče produkcije ove godine, ponajviše zato što sam završila svoj novi album koji ću izdati na svom labelu Out of Place kao dvostruki vinil.

Što te inspirira? Ne mislim samo u muzici, nego na oba floora, u životu i u muzičkoj karijeri. Što ti je gorivo, što te diže i nosi?

Ajme, ja sam ti jedna velika emocija. Baš me furaju emocije, bilo to sreća ili tuga, u svakoj pronađem nešto. Iako mogu reći da puno bolje stvaram kada sam sretna, što za umjetnike baš nije nešto standardno.

Isto tako i u životu. Samo da mi je sreće i ljubavi!

Što te izbacuje iz takta? Što te rastužuje?

Laž, prijevara, neistina. Sve to jako me rastužuje i rijetko uspijem prijeći preko toga. Evo me opet kao jedne velike emocije.

Rekla si mi da ti je drago što smo otvorili u Tunelu tehno kutak, Subliminal scenu, za aktualne i mlade talente. Čini li se i tebi da se taj žanr vratio na velika vrata i u najboljem obliku nakon dugog razdoblja sveprisutnosti ‘vrapci & komarci’, poskočice techna?

Da, baš je super što sada ima i techna u Tunelu, a ponajviše što ću se i ja moći malo družiti s vama.

Techno se sada vratio na velika vrata u svim oblicima i bojama, a dosta se vratio i taj old school sa kraja 90-ih, u kojem se ja najviše pronalazim.

Bit će vruće i plesno! Jedva čekam!

Moram te pitati, delay ili reverb?

U dj setu molim vas ništa!  U produkciji ipak reverb.

Otkrij nam tajnu savršenog kicka?

Ajme majko, pa da ti objašnjavam teoriju kvantne fizike!

Na vrhuncu si. Što slijedi? Nastupi, izdanja, produkcija?

Hahahah, pa produkcijski i što se tiče izdanja već sam nekako uspjela postići ono što sam htjela za ovu godinu, a puno toga tek i izlazi. Trenutno sam u procesu dobivanja artist vize za Ameriku pa je nova turneja na pomolu. Nisam dugo bila, pa sam se malo i zaželjela.

Sada bih voljela popuniti raspored do kraja godine i svirati dok se ponovno ne zaželim zatvoriti u studio! I tako u krug!

Sunčice, hvala ti što si posvetila vrijeme razgovoru i što dolaziš u Tunel. Naša publika sigurno će ti spremiti super atmosferu. Ako želiš poručiti nešto publici i fanovima za kraj…

‘Ko ne napravi 20k koraka – magarac!