SADA ČITATE
U epizodi: Dnevnik Kmerana 1
          OBJAVA: 11.03.2013, 12:15h   •   IZMJENA: 11.03.2013, 12:15h   komentara   •     ISPIŠI

Riba zvana Fish

U epizodi: Dnevnik Kmerana 1


PIŠE Domagoj Jakopović
11.03.2013, 12:15h

Domagoj Jakopović Ribafish, ljubitelj putovanja, žena, dobre spize i piva, jedan od najpopularnijih kolumnista i blogera u Hrvatskoj, novi je kolumnist portala ŠibenikIN. Na oduševljenje svih koji su odrasli uz njegove kolumne u Playboyu i Kl!ku, odsada ćete Ribine dogodovštine i mudrosti moći svakog tjedna čitati i na svom omiljenom lokalnom portalu!

 

 

 

 

Mali Pan 27 kuna, veliki 30, badelov pelinčić 22... Bem ti cijene.

Naravno, nalazim se na vjerojatno najmanjem europskom aerodromu što se tiče glavnih gradova, onom mom, zagrebačkom, ime mu je Pleso. Deset metara dalje u djutiću, litra istog tog pelina stoji šest eura, skupa s čašom, pa mi dođe da dolazak u Vijetnam proslavim na pravi domaći način, s bocom, kao harambaša. Ali neću, ne idem na utakmicu nego na godišnji, a i aerodromi su čuđenje u svijetu, trostruko skuplji od ičega, besmisleni i otuđeni. Pa nek si onda pucaju te cijene, ionako letim jednom godišnje.

Na samom ulazu preživio sam nasrtaj izuzetno ljubaznog mladića koji mi je pokušao upakirati kufer u najlon i time ga zaštititi od pucanja i trganja u tranzitu. Pedeset kuna, ilitiga pivo i četiri deci. A valjda će bit pristojni aerodromski šljakeri u Dohi i Ho Shi Minhu, lijep je dan, valjda se neće ispucati baš na mojoj prrtljazi! Ispričah se tipu i sjedoh na putnu.

Na Plesu sam jer sam pred koji mjesec pobijedio u nagradnoj igri agencije Da, da, da, želim putovati, nagrada je bila aranžman negdje u svijetu u organizaciji Intrepid Travela po vlastitoj želji. Sitnim je slovima pisalo da avio-karta nije uračunata u cijenu, pa tako sad čekam Boeing Quatar Airwaysa da me preko Budimpešte i Dohe prenese do prve od par stanica - glavnoga grada Vijetnama Ho Shi Minha. Oni koji prate moj blog, a otprije i Klik, Playboy i gdje god nisam sve pisao, znaju da mi je glavni pogon neki crvuljak u guzi koji se budi u jesen s prvim kišama i sivilom i tjera me da negdje putujemo. Tijekom godina sam uspio dogurati do 58 pečata u putovnici, svih 200 vjerojatno neću nikad, ali sam po uvjerenju tragač, putnik, onaj koji stalno mora biti u pokretu, inače ću kao morski pas jednostavno potonuti na dno. Tako sam unatoč nezavidnoj financijskoj situaciji zbog propasti zadnjeg mi radnog mjesta, urednika hrane i seksa u 21. stoljeću, platio račune, kredite i alimentaciju te opljačkao vlastiti folder <>, i spakirao kufere. 6.580,00 kuna me koštao luksuz aviona koji nije ni Ryanairov ni ikakav niskobudžetni, ali zato ima na svakom sjedalu ekran dijagonale 28 cm, usb, i izbor stotinjak filmova, igrica, Palina u Brazilu, pa čak i nekakvog kviza protiv ostalih putnika. Nadam se da se neće ponoviti blam s leta za Sydney kad me u šahu umlatio onaj mali Kinez s 8:0 (jamačno je varao), pa umoran gasim laptop i grijem putovnicu za pečat broj 59. I baš sam si sretan...

Mogao sam već voziti polovnog Meganeta, ali kad se rodiš s crvom u dupetu, nema ti pomoći. Još par sati uživanja u letu, Qatar airlines je prema air Franceu kao Christina Hendricks prema Rozgi (ili Rozzi, kako se to deklinira), i good morning Vietnam! Čitamo se uskoro!

Piviliii!

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK