Kako europsko istraživanje "Increasing childlessness in Europe: Time trends and country differences" pokazuje, pad prirodnog prirasta stanovništva ne može se pripisati samo iseljavanju ili lošem ekonomskom okruženju, već postoji i sve veći broj mladih koji odlučuje ne imati djecu. Za te pojedince je skovan izraz "childfree"' i već godinama postoje online zajednice koje broje milijune članova. Šibenik isto ima "childfree" populaciju, primarno vrlo mladu. Zašto su se odlučili za taj životni stil i koje im dobiti to donosi, neki od njih reći će nam sami.

Studentica Ivana (20, Šibenik) kaže da je uglavnom stvar zdravlja.

Ne želim imati djecu prvotno iz zdravstvenih razloga. Imam urođenu manu koja bi mi znatno otežala trudnoću i još nosim gen za bolest koju ne želim ni svojem najvećem neprijatelju. Nije mi moralno dovoditi dijete na ovaj svijet znajući da je skoro zagarantirano da će imati nisku kvalitetu života i vjerojatno jako kratak život. Nekad mi nije jasno zašto su me moji roditelji imali kada su znali za taj gen, ali već sam tu 20 godina pa što ću.

Uz to, jednostavno nemam želju biti majka. Divim se svim ženama koje jesu i koje žrtvuju svoje tijelo i karijeru za svoju djecu, ali ja jednostavno neću. Ne mrzim djecu, to je česta stvar što ljudi misle o ,,childfree'' ljudima, samo nemam želju imati svoju. Argumenti kao ,,ali tvoje naslijeđe'' i ,,tko će se brinuti o tebi kada ostariš'' su mi apsurdni. Kakvo naslijeđe? Koliko vas zna kako vam se prabake i pradjedovi zovu i tko su bili? Naravno, ljudi ne vole biti zaboravljeni, ali svi koji nisu povijesno bitni - budu. Ionako, kada umrem umrem, nije me briga što onda. U najboljem slučaju ću ostati zapamćena po svom profesionalnom radu. A ovo ,,tko će se brinuti o tebi kada ostariš'' mi je smiješno. Sve veći broj umirovljenika je u domovima. Zašto? Jer ih djeca tamo pošalju. Samo zato što imaš djecu ne znači da će oni nužno bit dobri prema tebi.

Najdraži su mi razgovori s obitelji. Davno sam rekla da nemam želju imati djecu i već godinama se ponavlja dijalog: ,,…kad budeš imala djecu.'' ,,Nemam želju imati djecu.'' ,,Ma kakve su ovo nebuloze? Naravno da hoćeš. Ma predomisliti ćeš se.'' Prvo: Neću jer mi je moralni kompas fiksan. Drugo: Zar je tako teško poštivati nečiji stav i mišljenje?

Na kraju krajeva, moje životno iskustvo mi je pokazalo da je ,,odabrana obitelj'' puno jača i, bar meni, puno više znači ako netko odabere biti moja obitelj nego ako smo po rođenju samo tu. Imam, kako se kaže, ,,brother from another mother'' i unatoč nula zajedničke genetike puno mi više znači i puno se više mogu osloniti na njega, nego na krvnu obitelj. To je samo moje iskustvo ali vjerujem da sve više mladih s istim stavovima.

Špiro (43, Šibenik) kaže da neće riskirati s djecom.

Ne želim imati djecu jer smatram da bih bio grozan otac. Ne bi mogao snositi toliku odgovornost uz sve čime se bavim u životu. Znam da ne bih mogao provoditi puno vremena s djetetom tako da je bolje nemati djecu nego biti loš otac. Ne znam bih li mogao uspostaviti ikakvu emotivnu otac/dijete konekciju jer nikada s djecom nisam bio na „ti“.

Studentica Lana (21, Šibenik) dijeli svoje iskustvo s ljudima koji ne prihvaćaju ,,childfree'' životni stil.

Nekidan sam kolegi na poslu rekla da ne želim imati djecu i on je počeo s tim ,,kako su djeca najveće blago'' i nastavlja me uvjeravati u to što on misli. Njegov zaključak, kad sam rekla da ne želim djecu dovesti na ovaj svijet, je da je naša generacija „prenezahvalna“.

Nije nužno da ih ne želim odgajat ili roditi, samo kad uzmeš sve u obzir na to u kakvom svijetu živimo s obzirom na klimatske promjene, neravnopravnost u društvu iako živimo u 21. st. i sl., smatram da u stvari ne bi bilo moralno stvarati novi život na planetu kojem ne znamo rok trajanja, a svjesni smo da je već kraći.

Zgražam se na ideju da samo zato što sam žena, u očima i muškaraca i žena, moram biti majka inače da neću biti ispunjena osobno. Isto tako, smatram da niti svi trebaju imati djecu niti ih svi zaslužuju, jer smo svi bar jednom upoznali nekog tko, ne da nije sposoban biti roditelj, nego niti ne bi smio biti roditelj.

Marija (60, Šibenik) poručuje da joj nije žao zbog svoje odluke.

"Kad budeš imala 60, pogledat ćeš unatrag i zažaliti što nemaš djecu." To mi je majka rekla kad sam imala 19 godina. Bilo je to i u pismu koje mi je majka poslala kad sam imala 31 godinu i išla se sterilizirati, znajući da majčinstvo nije za mene. Čuvala sam to pismo 29 godina. Sada imam 60 godina i sa sigurnošću mogu reći da ne žalim.

Nakon što sam ponovno pronašla to pismo, nazvala sam majku da je podsjetim što je napisala. Otkad je to napisala, gledala me kako živim svoj život živahno bez djece i shvatila je da, iako je njezina sreća proizašla iz majčinstva, to nije put koji je meni bio suđen. Nije uvijek odobravala moje životne izbore, ali ona zna da sam sretna. Bilo joj je smiješno što je dala to predviđanje, a mi smo se smijali koliko je bila u krivu.

Moj život je divan. Bila sam na toliko mjesta, voljela sam toliko ljudi, imala toliko iskustava, i ne bih radila ni pola stvari koje sam radila da sam se skrasila s finim muškarcem i imala dvoje do troje djece u lijepoj kući u predgrađu. Za vas mlađe koji ste čuli "požalit ćete kad budete stariji" dovoljno puta da posumnjate u sebe, sjetite se da ova starica sluša "požalit ćete" od 1970-ih i još uvijek ne žalim zbog toga 2023. godine.