Piše: Josip Antić

Suza je spremila torbe. Ide na godišnji. U Vodice. Nedana sanja Korčulu. Ivo bi u Dubrovnik. Vjetrovi želja za putovanjem radi odmora i uživanja uhvatili su svaku od njihovih stambenih zajednica (četiri u Šibeniku, jednu u Vodicama) i svakog od njenih stanara na svoj način. U mjesecima kad cijela zemlja zuji od putnika namjernika, ne nedostaje takvih i u šibenskoj Inkluziji.

Uključivi touroperateri

„Naša turistička inkluzivna  priča dvojako je specifična. Prije svega mnogi naši ljudi dolaze iz različitih krajeva i u Šibeniku su se prvo vrijeme osjećali kao turisti. Drugo za vrijeme sezone grad je žarište raznolike turističke ponude tako da i ako ne otputuju nisu uskraćeni za plaže, koncerte i zabavu. Na nama je da prepoznamo, potaknemo i podržimo njihove potrebe i u skladu s njihovim i našim mogućnostima pomognemo da se ostvare“, kaže Romana Skočić, u Inkluziji voditeljica službe socijalnih usluga.

 „Godišnji odmori“  u Inkluziji u pravilu se realiziraju odlaskom u matičnu obitelj ili, ako to nije moguće, kod najbliže rodbine. Za one koji ostaju u Šibeniku asistenti postaju neka vrst turističke podrške iliti priučeni touroperateri.

Želja s propelom

„ Šibenik ima puno plaža i na njih uvijek rado odlazim sa svojim prijateljicama iz zajednice. Banj nam je malo daleko, zato nam treba prijevoz do Brodarice, Zablaća, Minerske. Bilo gdje da odemo meni je dobro, samo da na plaži ima malo hlada“, kaže Nedana. Zna ona, dodaje, što je turizam, sama radi u Azimuta.

Ivana baš ovih dana očekuje odlazak u Minersku, kaže na ostalim plažama joj nije dopušteno da povede svoju ljubimicu Lunu, što ona može shvatiti, ali ipak bi htjela da u gradu ima više i plaža za pse.

„Kad sam tek došla i ja sam u Šibeniku bila turist i jako mi se svidjelo kad su nas vodili na razgledavanje tvrđave i kad su se potrudili da nam objasne kako je nastala i čemu je služila“, priča Ivana. Bila je ona i NP Krka, ali joj se čini da je sad ulaz u park malo preskup i nada se da bi ona i njeni prijatelji ipak mogli ishoditi neku pristupačniju ulaznicu.

Antonija sa dečkom Ivom pak ima jednu dalju želju.

„Kad ne radim, a radim, odem se okupati na Banj. To mi je zasad jedini turizam. E da, volim otići u Muzej, tamo ima jedna gospođa koja nam jako lijepo govori o tome kako su u Šibeniku živjeli stari.  Meni bi najturistička  želja ovoga ljeta bila da odem na dan brodom do Kornata. To je poželio moj momak, a ja sam se odmah oduševila. U Inkluziji su nas podržali i nadam se da ćemo uskoro to ostvariti“, govori Antonija.

To o čemu Nedana, Ivana i Antonija pričaju, a Romana između brojnih drugih poslova pokušava uskladiti i omogućiti u stručnoj literaturi zove se – prilagodljivi iliti dostupni turizam, termin za koji smo trebali čuti i prije ulaska  u EU.

Pristupačni grad

Tko se ne sjeća, podsjetimo: Republika Hrvatska, potpisivanjem UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom  obvezala se poduzeti mjere kako bi osigurala da osobe s invaliditetom (između ostaloga i intelektualnim teškoćama): imaju pristup turističkim odredištima, sadržajima i aktivnostima. U slobodnom prijevodu moglo bi se parafrazirati i kao turizam s ljudskim (a ne samo s profitnim) likom.  U tom smjeru, EU je (još uvijek pionirski) pokrenula brojne inicijative čiji je cilj uključiti društveno ugrožene skupine u turističke tokove i njihovu bolju integraciju u društvo. U to ime dodjeljuje se velik broj financijskih potpora i nagrada koje potiču projet Turizam za sve. Primjerice, više od deset godina dodjeluje se  nagrada EU za pristupačnost grada, a ide gradovima za njihov izniman napredak u poboljšanju pristupačnosti za osobe s invaliditetom. Tri pobjednička grada svake godine dobiju novčane nagrade. Posebne potrebe turista različite su – od onih koji imaju tjelesna ograničenja (sluh, vid, oduzetost ekstremiteta) do poteškoća mentalne naravi.

Prilagodba nije (samo) rampa

Da u Hrvatskoj ima obilje prostora za unapređenje ponude, osobito za skupine u riziku od socijalne isključenosti, da se humanost turizma ne može iskazati brojem dolazaka, noćenja, fiskaliziranih računa načelno jasno je i po domaćim institucijama. Nema dugo u sklopu provedbe projekta Inklutour održan je u Slavoniji seminar na  temu 'Pristupačni i inkluzivni turizam'. Tamošnje turističke trudbenike podučilo se da osiguranje pristupačnosti turističkih usluga i proizvoda osobama s invaliditetom nije samo obveza, nego je i prilika za obogaćenje ponude.

Dobra vijest proširena je i u Dalmaciji: na stranicama šibenske TZ  mogu se među inim pročitati upute i za ugošćavanja osobe s intelektualnim teškoćama i kognitivnim poremećajima. Među inim pružateljima usluga savjetuje se da slušaju s pažnjom zahtjeve i koristite se jednostavnim riječima i objašnjenjima. Nadalje, da uvijek budu pristojni i izbjegavajte apstraktne i komplicirane rečenice. Ako je nužno zatraže posredovanje osobe koja je u, ali prije svega neka primjenjuju izravnu i toplu komunikaciju s gostom.

Nedana, Ivana, Antonija ne znaju jesu li baš svi s kojima se u kafićima, plažama, koncertima susretnu čitali te naputke, ali misle da su ljudi u turizmu - dobri. Valja dodati da je svoj obol dala i Udruga turističkih vodiča "Mihovil" Šibenik koja je obavila edukaciju turističkih vodiča s ciljem lakše komunikacije s osobama s invaliditetom.

Da ne duljimo, ima ljudi kojima je jasno da prilagodba u turizmu nije samo izbetonirana skliska rampa na kojoj ima algi iz prošlog milenija i da ono što je trenutno uistinu prilagođeno ne smije biti dostupno samo bogatima, jer osobe s potrebama to u najvećoj većini nažalost nisu.

„Uvijek se priča može zaustaviti s konstatacijom kako nema novaca. Naravno ne maštamo o velikim i dalekim putovanjima. Zapravo mislim da možemo biti ponosni s nekim ostvarenim turističkim turama: obilaskom Zlarina, Prvića i Vodica, spomenutim obilaskom Krke… Nekad šira zajednica izađe u susret, nekad kad nam se čini da smo smislili lijep i koristan projekat, no on ne prođe. Tako smo nedavno zajedno s djelatnicima Nacionalnog Parka Vransko jezero smislili projekt obilaska. Nije bilo baš jednostavno jer su neke lokacije teže dostupne tjelesno ograničenim osobama. Ipak uspjeli smo sve posložiti, ali samo na papiru. Nažalost, projekt je ostao bez potpore. Nadamo se da će za neki novi ipak biti razumijevanja“, kaže Romana, nadajući se kako će i „uključivi turizam“ u kojem ustrajavaju u Inkluziji jednoga dana postati opće mjesto ne samo šibenske nego i nacionalne prakse.

Kad se zna kako u EU postoje oblike potpora i mogućnosti za ideje osiguranja pristupačnosti turističke ponude turistima s potrebama ne bi se moglo reći kako prostora za širenje „godišnjeg na dostupnom“ nema.

Članci iz serijala o inkluziji financirani su iz programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije