Po struci je magistar inženjer bioprocesnog inženjerstva, zaposlen kao tehnolog na odlagalištu Bikarac, a njegova priča s pivom počela je još na fakultetu. Nedavno je na natjecanju u Splitu, među jakom konkurencijom, upravo njegovo pivo proglašeno najboljim, a to mu je samo dalo dodatan poticaj da nastavi s ovim hobijem.

- Sve je počelo na fakultetu u sklopu kolegija Tehnologija piva gdje smo naučili teoriju i nekakve osnove, gdje sam skupa sa još tri prijatelja skuhao svoje prvo pivo. Nakon povratka s fakulteta trebalo je uložiti u vlastitu opremu za kuhanje što nije baš jeftin 'sport'. Nakon nekog vremena počeo sam intenzivnije kuhati i isprobavati razne recepte za različite stilove piva. Kako je vrijeme prolazilo sa sve više prakse i edukacije(različite knjige, časopisi, razmjena iskustava s ostalim pivarima) tako je i pivo postalo sve bolje. Ohrabren komentarima obitelji i prijatelja koji su kušali moje pivo,  unatrag dvije godine počeo sam slati svoja piva na razna natjecanja. Zasad se mogu pohvaliti s dvije bronce i jednim zlatom, svaka medalja za različiti stil piva – priča nam ovaj 31-godišnjak koji stoji iza Jukić homebrewing.

Hrvatska craft scena buknula je sad već davne 2014. godine i najbolja je u regiji pa čak i bolja od nekih razvijenijih zapadnih zemalja, smatra Ivan.

- Zmajska pivovara, Nova runda i Varionica koji su pioniri te scene sad su već 'velike pivovare' s vrhunskim proizvodima. Tu su još par novih entuzijastičnih pivovara kao što su Pulfer, Mlinarica, Lepi dečki koji se ne boje kuhati nove stilove te čak izvoze svoje proizvode u druge zemlje. Iako sam bio skeptičan kad je Šibenik u kratko vrijeme dobio dvije male pivovare na relativno zasićenom tržištu, skidam kapu Šibenskoj pivovari i Pivovari 022 na hrabrosti i poduzetničkom duhu. Postigli su da je teško naći mjesto u županiji gdje ne možeš probati njihova piva. Mihovil je postao sinonim za craft pivo u gradu,a 022 fantastično opisuje povijest Šibenika kroz njihova piva. Iako je ponuda piva u Hrvatskoj nikad veća, dojma sam da je ljudima potrebno još puno edukacije što se tiče sastojaka i samog procesa proizvodnje piva dok su kod poznavanja vina svi sommelieri. Nas par kućnih pivara u suradnji s lokalnim pubom planira provesti nekakvu vrstu edukacije i kušanja piva u dogledno vrijeme, so stay tuned – otkriva nam.

Ivanu je ovo struka i, kako nam je već otkrio, prvo pivo je skuhao na fakultetu. Pitali smo ga koliko je teško napraviti dobro pivo i koliko pokušaja i promašaja bude prije onog finalnog proizvoda s kojim su zadovoljni.

- Četiri su glavna sastojka piva- voda, ječmeni slad, hmelj i kvasac. Svaki je bitan na svoj način i svaki stil zahtijeva modifikacije u sastojcima i procesu. Evo jedan banalni primjer. Naša voda iz Krke smatra se vrhunskom, međutim ona je pretvrda za većinu svijetlih stilova (nekakvi lageri, pale aleovi). U tom slučaju potrebno ju je razrijediti s određenim postotkom destilirane vode. To je samo jedan u moru detalja potrebnih kod slaganja recepta za korektno pivo. Kao u svemu što više učiš, shvaćaš da manje znaš. Ponekad je potrebno do 4 ili 5 pokušaja da bi doveo recept do zadovoljavajućeg rezultata, međutim najveći izazov u pivarstvu je imati konstatantan proizvod – govori nam.

Ivan je nedavno sudjelovao na međunarodnom pivskom natjecanju SMASH gdje je osvojio prvo mjesto.

- Ovo je treća godina zaredom da se održava to natjecanje. SMASH (Single Malt and Single Hop) je dosta specifično jer se svi natjecatelji natječu u istoj kategoriji. Pravila su takva da se smije koristiti samo jedna vrsta slada i jedna vrsta hmelja, dok organizatori odabiru koja vrsta hmelja se koristi i za koji stil piva. U ovom slučaju to je bio hmelj zvan Sabro, a morao si skuhati American IPA.  Od 50 prijavljenih, moje pivo je bilo najbolje što me stvarno iznenadilo i uvelike potaklo da nastavim s ovim hobijem. Pohvale Splićanima koji su na zavidnom nivou organizirali ovo natjecanje. Jedva čekam dogodine – kaže.

Ivan radi i struci, bavi se pivarstvo, ali i vaterpolom gdje je prije dvije godine igračku karijeru zamijenio onom trenerskom. Otac je i trogodišnjaka pa ga pitamo ima li dan dovoljno sati za sve napraviti, a opet i pronaći malo slobodnog vremena.

- Cijeli život sam u vaterpolu, prije dvije godina igračku karijeru zamijenio sam trenerskom  nastojeći djeci prenijeti svoje znanje. Uz podršku svoje obitelji nekako se sve  stigne organizirati, uostalom tko još treba vremena za sebe, osobito pored jednog živahnog trogodišnjaka – smije se.

I za kraj, pitamo ga koje je njemu najdraže pivo.

- Kod nas Pozoj od Zmajske pivovare, općenito svježe točeni  Pilsner Urquell.