Nakon uvodnog programa te dramskih igara upoznavanja, svi su sudionici prezentirali jedan od projektnih zadataka (Marine biodiversity). Doznalo se koliko su zagađena mora koja se nalaze oko gradova iz kojih dolaze sudionici projekta, kao i oko Jadranskog mora. Svi učenici su predložili i svoje ideje kako smanjiti zagađenja mora te naglasili važnost očuvanja mora i morskih površina.

Gosti su nakon školskih obaveza posjetili šibenske tvrđave Barone, sv. Mihovil, obišli  gradsku jezgru i gradske znamenitosti, a zahvaljujući svojim domaćinima (obiteljima) divili su se i ljepotama Nacionalnog parka Krka.

Jedan od projektnih zadataka odveo ih je i u Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu gdje su se upoznali s njihovim aktivnostima. Učenici su se mogli okušati u ulozi znanstvenika te istražiti kapljice mora kroz jedan od najskupljih i najpreciznijih mikroskopa. Nekima se toliko svidjelo da su naglasili kako bi jednoga dana i sami voljeli raditi na ovakvom mjestu.

Primošten i Betina, točnije Muzej betinske drvene brodogradnje bile su iduće postaje u okviru mobilnosti. Šetnja starim dijelom Primoštena te kupanje za najhrabrije, posebno je oduševilo naše goste. Vrlo zanimljiv bio im je i posjet betinskom muzeju, u kojem su slobodno mogli istraživati i okušati se u brojnim digitalnim igrama. Naučeno su i demonstrirali na radionici izrade čuvenih gajeta od papira te su uspjeli stvoriti zanimljive i moderne gajete.

Sve odrađene radionice povezane su uz temu ove mobilnosti – Zagađenja mora. Također, za vrijeme boravka u školi sudjelovali su na satovima Glazbene kulture (prof. Sonja Batur) na kojima su uvježbavali himnu projekta, na satovima Likovne kulture (prof. Antoni Paškov) slikali su i animirali valove, a na satovima Hrvatskog jezika (prof. H. Šarić i I. Krnić) pokretom i riječju stvorili su dramske minijature koje su predstavili na završnoj svečanosti.

Za uspješan završetak mobilnosti svi učenici i učitelji nagrađeni su poklonima i certifikatima.

Svi gosti su oduševljeni boravkom u našoj školi i gradu, presretni što su naučili mnogo toga, ali i ono najvažnije - stekli nove prijatelje.

Jednako razmišljaju i učenici OŠ Meterize koji su ugostili učenike iz drugih država. Anamarija Čular (8.b) ističe: - O ovoj mobilnosti u sklopu Erasmus+ projekta imala sam priliku sudjelovati već drugi put. Dobro je i korisno biti dio ovog projekta jer možemo prakticirati vještinama engleskog jezika uz boljitak, napredak, sigurnosti u usmenoj komunikaciji. Spoznajemo vrijednosti vlastite kulture uspoređujući ju s kulturom drugih nacija, u mom slučaju Šveđanima, ali i Španjolcima i Talijanima. Isticanjem nacionalnog identiteta vrednujući slobodu suživota u manjim sredinama, kako je moja gošća rekla: „Ovdje mogu živjeti normalan tinejdžerski život koji u Švedskoj baš ne mogu“. Učimo i prihvaćati različitosti načela interkulturalizma. Naravno, jedna od najvažnijih stvari koje bih navela, kao i tema našeg projekta je važnost očuvanja i zaštite mora. Možemo naučiti kako je bitno da su voda, mora, oceani, rijeke, (…) čisti i nezagađeni, jer mi tu vodu pijemo pa je posebno važno i radi nas i našeg zdravlja te budućnosti. Dio kojeg ću se posebno sjećati je taj da sam stekla pravo prijateljstvo i upoznala osobe koje ću pamtiti, oni će biti moji prijatelji za cijeli život. Moj mali krug velikih ljudi se širi zahvaljujući ovom projektu. Posebno sam se zbližila i povezala s mojom gošćom s kojom sam se pozdravila u suzama. Toliko smo se zbližile i toliko joj se svidjela Hrvatska i naša priroda i okoliš, da će iz Švedske doputovati ovdje na ljetovanje što me posebno raduje. Kako bi rekao Toma Akvinski: „Ništa na ovom planetu nema veću cijenu od pravog prijateljstva“. Sve u svemu, jedno predivno iskustvo koje neću zaboraviti i koje ne bi bilo loše ponoviti.

Vrlo slično razmišlja i Iva Đurica (8.a): - Erasmus+ projekt je najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi. Ovo mi je prvi put da sam bila domaćin i mnogo sam zahvala što sam dobila tu priliku. To je jedno nezaboravno iskustvo prepuno sreće, smijeha i zabave. Smatram da smo se svi zbližili i da smo upoznali ljude koje ćemo pamtiti cijeli naš život. Sjećat ću je naših druženja i izleta te razlika u načinu života za koje nisam niti mislila da postoje. Svaki rastanak bio je pun suza, tuge, ali i sreće jer smo upoznali ovako divne ljude. U ovom projektu sam mnogo naučila o mikroplastici, morima i oceanima te njihovim zagađenjima. Shvatila sam koliko nam je voda zapravo važna i kako je mi ljudi ne pazimo i poštujemo koliko bi trebali. Naučila sam kako i na koji način možemo stati na kraj zagađenju mora i oceana, kako uvijek trebamo paziti na našu okolinu jer će to na kraju utjecati na život naših potomaka.

Rastanak je bio težak i tužan te sad s još većim nestrpljenjem učenici OŠ Meterize iščekuju novo druženje koje je zakazano početkom ožujka sljedeće godine u Cataniji, na Siciliji.