Homofobije, dakako, ima, a dok je sigurnost mladeži u pitanju, ne smije se šutjeti o takvim problemima. Vrijeđanje, omalovažavanje i društveno odbacivanje su samo neke od stvari s kojima se LGBTQ+ članovi nose. Mladi Šibenčani poručuju: 'Naše postojanje nije rasprava.'

Studentica Kristina (19, Šibenik) rekla nam je da je vrlo rano otkrila da je ne privlače nužno samo muškarci.

- Studiram na faksu na kojem je većina alternativna i liberalna. Živim u svom malom balonu u kojem me ljudi podržavaju, a kad izađem iz njega aktivno se borim protiv homofobije. Još sam u sedmom osnovne znala da nisam hetero. Shvatila sam da sam se zaljubila u najbolju prijateljicu, kako tipično. I ona i najbolji prijatelj su queer i nekako smo svi počeli biti otvoreniji prema toj mogućnosti u isto vrijeme. Par mjeseci nakon, outala sam se ljudima svoje dobne skupine, a jedno pet godina kasnije hladno sam to rekla i ispred roditelja.

Također je poručila da etiketiranje nije bitno, nego samo treba prihvatiti da voliš koga voliš.

- Prijatelji su me većinski podržali dok me majka, koja je licemjerna kršćanka, pokušala uvjeriti da me ne mogu privlačiti i žene i muškarci. Da moram biti ili gay ili hetero. Stvarnost je zapravo puno kompliciranija. Možda predstavljam B u LGBTQ+ kao biseksualnost, ali i Q kao ''questioning'' (preispitujem) ili ''queer'' je sasvim OK. Etikete nisu bitne. Kako bih joj objasnila da mogu i da imam privlačnost prema muškarcima i ženama, rekla sam joj da sam imala iskustva s oboje što, joj opet nije bilo dovoljno. Pitala me jesam li ikada spavala s dečkom i curom u isto vrijeme na što sam rekla da jesam i da sam uživala. Više nije imala baš argumenata. 

Srednjoškolac Mate (17, Šibenik) se složio s Kristinom oko etiketiranja.

- U usporedbi s drugima, ja sam dosta kasno shvatio svoj 'pederluk'. Prije možda godinu, godinu i pol. Išao sam svojom 'znanstvenom metodom'. Hipoteza mi je bila 'nisu loši ti muški' i odlučio sam povući crtu negdje na sredini i reći da mi je atrakcija 50% prema ženama i 50% prema muškarcima. U stvarnosti je više 90% prema muškarcima, samo imam preferencu. Iako znam to u vezi sa mnom, ne volim ljude stavljati u koš i pripisivati si etiketu.

Podijelio je s nama i da su svi drugi znali da nije hetero prije njega.

- Svi su zapravo znali prije mene. Nisam 'out' puno ljudi, samo jako bliskim prijateljima i kada sam npr. jednoj prijateljici rekao, odgovorila mi je 'znam Mate'. Drugi put, kad sam bio s par kvizaških prijatelja, rekao sam 'a prijo, ja sam peder' i svi su me izgrlili, izljubili i rekli da im je drago da se osjećam dovoljno ugodno da podijelim to s njima. Par ljudi mi je još u prvom razredu srednje govorilo 'a prijo ti si peder' i ja bih rekao 'ne, nisam.' Izgleda da su bili u pravu. Nekim ljudima nisam ni morao reći, samo me dovoljno dobro znaju.

Mate tvrdi ima sreće sa svojim roditeljima u usporedbi što mu neki prijatelji proživljavaju.

- Prije koji dan sam bio s ekipom na plaži i, naravno, bilo je dosta vruće. Imam neke manirizme koje bi se moglo opisati kao stereotipno gay i tako sam mahao rukom da se ohladim. Prijatelji su mi rekli da sam tako očito gay, da mi roditelji garant znaju. Nisam rekao roditeljima, iako su generalno liberalni i mislim da bi prihvatili da im je sin član LGBTQ+ zajednice. Samo još nisam došao do toga, ali jednog dana hoću. Imam sreće što se roditelja tiče, jer imam jednu prijateljicu koja je svojoj majci rekla da je gay, na što joj je odgovorila sa samo 'ne, nisi.'

Trans muškarac Pablo (17, Šibenik) poručio je da su mu prijatelji najveća potpora.

- Znao sam da ne spadam u heteronormativnu skupinu jer, i prije nego sam tranzicionirao, privlačile su me cure. Mislio sam da sam biseksualan, ali mi je zapravo svejedno koga volim. Stvarno me nije briga dok god i oni vole mene. Ajmo reći, nakon četiri godine shvatio sam da mi je ugodno kada me netko oslovljava muškim rodom. Tako je sve započelo. Prijatelji su me u potpunosti prihvatili jer me vole za ono što jesam dok me obitelj stalno ispituje, vrijeđa i omalovažava.

Nadodao je da izlazak iz ormara nije jednostavna odluka, osobito u Šibeniku gdje je doživio verbalno uznemiravanje.

- Nisam izašao iz ormara nikome s kim se nisam osjećao ugodno. Ljudi su svejedno saznali i vrijeđali me, nazivali pogrdnim imenima i gledali kao čudaka u mnogo slučajeva. Bar nije bilo fizičkih incidenata. Predrasuda definitivno još uvijek ima. Mislim da se u Šibeniku ne može baš oblačiti na naš stereotipan način i biti potpuno otvoren u vezi naših identiteta zato što je grad stvarno pun homofoba.

Što se predrasuda, nasilja i općeg neprihvaćanja tiče, svi sugovornici su iskusili neki oblik otvorene mržnje. Kristina je poručila da je situacija ipak malo bolja nego prije, ali da je strah još uvijek tu.

- Rekla bih da su predrasude prema LGBTQ+ ljudima slabije sada nego prije. Ljudi vole govoriti loše o mlađim generacijama, ali oni mijenjaju toliko toga na bolje. Skida se stigma sa svih prije taboo tema, što uključuje i seksualnost. Sviđa mi se to. Osim jedne neugodne interakcije na Instagramu, nisam doživjela vrijeđanja ili fizičko nasilje zbog svoje seksualnosti. Dvjema curama dosta se toga tolerira jer nas hetero muškarci seksualiziraju. Ne znam bih li trebala reći 'hvala Bogu' ili se naljutiti.

- Unatoč svemu tome nikako ne mislim da je još sigurno u javnosti držati se za ruke ili na bilo koji način u javnosti biti otvoren o svom identitetu. Osim možda ljeti kada je sve puno turista koji ostavljaju novac pa se možeš pretvarati da nisi lokalac. Jer ako si turist i ostavljaš novac, nikog nije briga.

Mate se složio u vezi duplih standarda i dodao.

- Rekao bih da u Šibeniku nije sigurno još biti skroz otvoren u vezi svoje seksualnosti. Zapravo, jedino je ljeti sigurno. Ako se obučeš kao turist možeš biti bar malo sigurniji jer svi onda misle 'ah ti turisti'. Meni ne bi bilo svejedno. Generalno muški imaju taj neki mentalitet, u smislu, ako se dvije žene grle i ili su bliske to je normalno žensko prijateljstvo, ali ako muški jedan drugog zagrli odmah kreće 'a što si ti peder?' Slično tome sam čuo argument od brata 'ako su dvije žene, to je sasvim OK, ali ako su dva muška, to se mora kažnjavat.' Što nije baš lijepo čuti dok si u ormaru.

Umjetnik Len (21, Šibenik) kazao na je kako se ljudi prema njemu odnose kao prema pojavi.

- Kao FTM trans osobu, svi me čudno gledaju. FTM je inače kratica za ''female to male'' što znači da je osobi pri rođenju dodijeljena oznaka ženskog spola, ali je muškog rodnog identiteta. Živi svoj život kao muškarac koji i jest. Možemo reći muška osoba rođena u ''krivom'' tijelu. Gdje god dođem, svima sam pojava. Svi misle da je to njihova stvar kad ih se uopće ne tiče i ne utječe na njih. Samo živim svoj život. Zar je toliko bitno što mi je među nogama? Mislim da ljudi imaju više svojih problema oko kojih se trebaju misliti umjesto toga.

Kristina je zaključila kako je situacija u Splitu puno povoljnija nego u Šibeniku.

-Drago mi je što se npr. u Splitu rađa drag scena, što me čini jako sretnom. Lokalni LGBTQ+ ljudi, alternativci i ljudi koje to jednostavno zanima, mogu imati neki svoj zajednički prostor i da rade ono što vole. Tog nema u Šibeniku i ne znam može li biti.

Mate je priču zaključio kontroverznim odnosom s riječi 'peder'.

- Što se riječi 'peder' tiče, moja ekipa i ja je kroz šalu koristimo. Nije mi uvredljivo ako mi prijateljica kaže nešto u smislu 'ej najdraži pederu', ali granica postoji. Sve ovisi o kontekstu. Kuži se ako je nečiji cilj uvrijedit ljude, kao npr. ako se komentira nečiji stil ili manirizmi u negativnom smislu. Na drugu ruku, kada razgovaram s drugim LGBTQ+ ljudima riječ 'peder' koristimo kako bi neki koristili 'prijo', 'brate' ili slično. To je samo dio žargona.