Prilična stvar

Kako su dvije goveđe kosti povezale Badanj i Santa Barbaru i što s tim imaju drniški poljoprivrednik i šibenski arheolog

Šibenik   |   Autor: I. Šimundić   |   15.01.2022 u 15:06

  Muzej grada Šibenika
Kad je Stipe Grcić iz Badnja u blizini Drniša još 2014. radio u polju i našao neke komadiće keramike, vjerojatno mu nije bilo na kraj pameti da je na tragu sela starog ni manje ni više nego pet i pol tisuća godina. Šest godina i jedno arheološko istraživanje kasnije i ispostavit će se da je riječ o prvom pronađenom naselju iz ranog bakrenog doba u šibenskom kraju, i trećem takvom na našoj strani Jadrana.

O svemu tome popričali smo s Emilom Podrugom, arheologom i višim kustosom u šibenskom muzeju.

- Mi smo u Muzeju uvijek odlično surađivali s pokojnim fra Milanom Ujevićem, on je baš bio zaljubljenik u arheologiju i gdje god je bio župnik seljaci su mu nosili nalaze s njiva koje je on onda dalje predavao muzejima. U zadnjih dvadesetak godina za mnogo nalazišta saznali smo upravo zahvaljujući njemu, pa tako i za ovo u Badnju, kad je Stipe Grcić na svojoj njivi našao te komadiće keramike i dao ih fra Milanu – počinje Podrug. 

Ti su komadići, neuvježbanom oku 'onako, ništa posebno', njemu bili zanimljivi zbog ukrasa po kojima se može odrediti u kojem su razdoblju nastali. Tadašnji su se stilovi imoda držali nešto duže nego današnji trendovi u interijeru i dodacima za kuhinju pa je Podrug po ukrasima procijenio da keramika datira iz Nakovanjske faze u ranom eneolitiku, odnosno ranom bakrenom dobu i da je stara između četiri i tri tisuće godina prije nove ere. 

- Prilično stara – kaže. 

- Najzanimljivije je što iz tog razdoblja mi sve do sada nismo imali niti jedan lokalitet na otvorenom, baš nikakvo naselje, a tu fazu bakrenog doba znali smo samo iz špilja gdje je ona dobro zastupljena na cijeloj našoj obali Jadrana, dok su naselja na otvorenom istražena samo na tri mjesta i to vrlo nedavno. Znamo da su špilje u prapovijesti korištene ne za naselja nego kao skloništa, a to onda upućuje na postojanje pravih sela, već u mlađem kamenom dobu i to u poljima gdje ima vode. Prva stalna naselja nastala su oko šest tisuća godina prije nove ere, kad su se ljudi počeli baviti zemljom i stokom i više nije bilo seljakanja. Sve smo mi to znali, ali naselja mlađa od Danila nismo uspjeli naći, sve to 2014. godine – priča Podrug.

Prošlo je šest godina dok se skupio novac za probno istraživanje tako da je do prvog kopanja kod Badnja došlo tek 2020. godine.

- Otvorili smo probnu sondu pet puta tri metra, zapravo pravilnu rupu u zemlji duboku metar i pol. Da Stipe Grcić oranjem i radovima nije isprevrtao slojeve zemlje, mi do ostataka naselja zapravo ne bi ni došli, a ovako smo pronašli suhozid i jako puno arheološkog materijala. Naravno, tu se ne mogu naći zidovi koji idu u visinu i slično, ali podovi i nekakvi temelji - da. Našli smo, dakle, ostatke keramike s tipičnim ukrasima za razdoblje, noževe i sječiva od kamena rožnjaka. Iako je to bilo bakreno doba i metal se već koristio, najviše je oruđa i dalje ipak bilo od kamena, kosti i drveta jer je metal bio rijedak i skup – pojašnjava Podrug.

Dalmacija je već onda pomalo kaskala, izgleda.

 - Uglavnom, lokalitet na Badnju pokazao je da je riječ o prvom ostatku naselja na otvorenom na šibenskom području, a trećem na našoj strani Jadrana iz ranog bakrenog doba koje nam je do sada bilo prilična nepoznanica. Zato nam je sve to vrlo zanimljivo i sada svake godine trebamo projekt istraživanja prijavljivati na razne natječaje da bismo mogli dalje kopati. Trebalo bi nam oko 60 tisuća kuna godišnje, i to četiri do pet godina sustavnog otvaranja rupa da doznamo kako je naselje izgledalo. To je 'prljavi dio posla', a onda sve što se skupi, ljudske ili životinjske kosti, sjemenke, oruđe, keramiku i slično, sve to onda treba slati na laboratorijske analize i godinama se proučavati kako bi se izradila studija o načinu života – otkriva Podrug o manje poznatoj strani arheološkoj posla, istraživanju 'iza kulisa'.

A taj dio odrađen je u slučaju Badnja 'preko bare'. Točna starost ostataka iz pravokutne rupe utvrđena je nakon što su ih šibenski arheolozi poslali u sveučilišni laboratorij u Santa Barbari, gdje je urađena radio karbonska analiza dvije pronađene goveđe kosti.

- Poslali smo im te uzorke za koje smo onda dobili točan raspon godina, između 3600 i 3500 godina prije nove ere. To je bila konačna potvrda da naselje spada u Nakovanjsku fazu bakrenog doba. Laboratorij je zanimljiv dio našeg posla jer se na temelju jednog malog komadića može saznati ogromno podataka o prehrani, zdravlju, bolestima, navikama…

O životu na Badnju u ranom bakrenom dobu zna se, dakle, sljedeće: 

- Teren je izgledao više-manje kao danas, obrađeno polje. I klima je bila otprilike slična današnjoj, ljudi su se bavili ovčarstvom, držali koze, nešto krava i svinja, uzgajali par vrsta pšenice i ječam, mahunarke, lan… Nema ti tu velikih uzbuđenja, to ti je život na selu prije pet i pol tisuća godina, ali je zanimljivo jer je to prvo selo iz tog doba na našem području, a našao ga je seljak radeći u polju – odgovorio je Podrug dok smo pokušavali iz njega izvući neke arheološke pikanterije o našim precima iz Zagore. 

Ono što se o Badnju u ranom bakrenom dobu ne zna je sljedeće:

- Za čitav neolitik, koji traje još dvije i pol tisuće godina prije ovoga, mi ne znamo o običajima sahranjivanjima jer je u Dalmaciji pronađeno vrlo malo grobova. Ne znamo kakav je bio odnos prema smrti, jer prava groblja i grobovi koji bi mogli ukazivati na neke posmrtne rituale nisu pronađeni tako da je nakon smrti stvarno moglo biti bilo što. U Danilu su doduše pronađeni neki grobovi djece u fetalnim pozama, stari oko sedam tisuća godina,  ali nema groblja u pravom smislu riječi. Neka je pretpostavka da su mrtve ostavljali u prirodi životinjama, a možda i postoje groblja koja još nisu pronađena. U Slavoniji su, recimo, pronađena groblja stara kao naše selo u Badnju, iako to ne mora značiti da su isti običaji važili i kod nas. Prvi grobni spomenici, obične kamene okrugle gomile, u Dalmaciji se javljaju tek nekih tisuću godina nakon ovoga, i ogromno ih je– objasnio je Podrug.

I za kraj, odlučite li se nekad u životu okrenuti zemlji pa u polju pronađete kakav komadić keramike, u šibenskom Muzeju bit će sretni da im ga predate. Tko zna što ste možda otkrili. 

 

3 fotografija

POGLEDAJTE
GALERIJU

Podijeli: