- Ovim poslom počela sam se u biti baviti sasvim slučajno i sljedeće godine bit će tri desetljeća kako to radim. Ovo je posao u kojem sam se pronašla jer rad s djecom za mene je nešto najljepše. U ovih skoro 30 godina samo sam jednom bila na bolovanju, a čak i kad sam na godišnjem zaželim se vrtića- priča nam Nada.

Posao domaćice podrazumijeva pripremu doručka djeci, s radom počinje u 6.30 sati i prva je u vrtiću. U ovom vrtiću je već dvadeset godina, prije toga je radila u Varošu i smjeni od 11 do 7.

- To radno vrijeme, s obzirom na obitelj, bilo je nezgodno jer to je najteža smjena, ali sve se uspjelo. Situacija je takva kakva je i tome se prilagodite. Bilo je tu ranih ustajanja, ali preživjeli smo-smije se.

Rad s djecom je ispunjava, voli se s njima našaliti, a njih uvijek zanima što se to događa u kuhinji.

- Kad imamo jesenske svečanosti, uvijek s vrata gledaju što se to radi, peče. Sve ih zanima. Raditi s djecom je nešto posebno i uvijek se pamte lijepi trenuci. Kako radim ovaj posao toliko godina, sad su tu već generacije koje dovode vlastitu djecu u vrtić i neke i dalje prepoznam, najviše po očima. Nedavno je bio jedan momak koji je na pitanje što najviše pamti iz vrtića, kazao cvijeće i puding koji ste kuhali. Eto, mene djeca pamte po pudingu – smije se.

Nada posao u vrtiću doživljava kao da je kod svoje kuće, a prema svima koji dođu želi da se osjećaju dobrodošli. Pa tako ima i jedna zanimljiva priča otprije nekoliko godina kada je tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bila u Šibeniku.

- Policajci su bili raspoređeni tu po cesti i gledam ovog jednog sat, dva ispred vrtića stoji, a bilo je vruće. Gledala sam kao da je tu moje dijete i odnijela sam mu okrjepu. Rekla sam ne znam smijete li ili ne, ali ja sam ponudila. Kad god netko dođe u vrtić, želim da se osjeća ugodno – govori nam.

Do mirovine je dijeli još šest godina i, kako nam kaže, ne zna kako će tada.

- Godine prolaze i to je normalan razvoj događaja, ali evo ne znam kako ću kad odem u mirovinu. Posao mi nedostaje i kad smo na godišnjem, a kako će tek tada biti…vidjet ćemo – kaže nam za kraj.