U šibenskoj industrijskoj zoni Podi njemački investitori planiraju, u suradnji sa znanstvenicima, od nule izgraditi cijelu industriju solarnih panela koja bi konkurirala kineskim proizvođačima te pokrenuti proizvodnju zelenog vodika i sintetičkog goriva. U četvrtak, 14. prosinca, Gradsko vijeće bi za taj golemi projekt, koji bi u prvoj fazi bio težak milijardu eura, trebalo usvojiti sporazum s tvrtkom Vallis Solaris. FORBES Hrvatska je o projektu i ljudima koji iza njega stoje razgovarao sa savjetnikom direktora Markom Lončarevićem

Sutra bi šibensko Gradsko vijeće trebalo usvojiti Sporazum Grada Šibenika s tvrtkom Vallis Solaris o vjerojatno najambicioznijem industrijskom projektu u Hrvatskoj koji bi, samo u prvoj fazi, trebao iznositi vrtoglavih milijardu eura, a razvije li se do 2033. godine u zamišljenom punom kapacitetu, to će biti i daleko, daleko više.  

“Područje primjene obuhvaća cjelokupan segment industrije fotonapona i zelenog vodika te podrazumijeva razvoj i transfer održivih tehnologija fotonapona iz SR Njemačke na područje Republike Hrvatske”, opisuje konture projekta za FORBES Hrvatska Marko Lončarević, savjetnik direktora tvrtke Vallis Solaris.

Tvrtka u Zugu, strateški partner Institut Fraunhofer

Iza svega stoje, kako nas uvjerava, njemački investitori koji su u švicarskom Zugu osnovali matičnu holding kompaniju kojoj su banke već “potvrdile zatvaranje financijske konstrukcije za definirani poslovni plan” za prvu fazu gradnje postrojenja 2024. i 2025. godine u šibenskoj Industrijskoj zoni Podi. Njemački Institut Fraunhofer ISE (Institut za sustave solarne energije) sa sjedištem u Freiburgu glavni je strateški partner, naglašava, a u vlasničkoj strukturi predstavlja ga matično društvo Fraunhofer Gesellschaft e.V.

Uglavnom, u zoni Podi bi – najprije na parceli od 50-60 hektara, a u konačnici na 300-injak hektara – trebao niknuti jedinstveni, golemi kompleks za „proizvodnju svih komponenti za proizvodnju solarnih panela”, što uključuje i postrojenje za proizvodnju solarnog stakla i polisilicija, ali u idućim koracima i dodatak paralelnog lanca za proizvodnju zelenog vodika kao osnovne sirovine za proizvodnju sintetičkog goriva.

Dakle, ne samo što je u pitanju investicijski silno zahtjevan plan, nego i logistički, piše Forbes.

U Sporazumu se kaže da je, s obzirom na njegovu „veličinu, složenost i multidimenzionalnost potrebna uključenost, kao i usklađen, razuman i otvoren odnos niza aktera sa strane javne vlasti, kako upravnih tijela, tako i trgovačkih društava u javnom vlasništvu.“. Može li se nešto tako komplicirano, s toliko koraka i aktera uopće provesti u Hrvatskoj? K tome, što s radnom snagom? Odakle će doći? Projekt bi, do trenutka kad dospije na svoj maksimum, trebao otvoriti oko 5000 novih radnih mjesta, a proizvodnja može startati s njih tisuću.   

Lokalne vlasti su, čini se, voljne pokušati. Gradonačelnik Šibenika Željko Burić je na upit Forbesa poslan e-mailom odgovorio kako „Sporazum konkretizira namjeru tvrtke o razvoju industrijskog projekta na području Zone, a javnosti će biti prezentiran do konca godine”. Također, preduvjet je za raspisivanje natječaja za prodaju zemljišta u zoni Podi, pojasnio je, koje je u vlasništvu grada. Natječaj bi trebao biti raspisan 30 dana nakon potpisivanja Sporazuma, predviđeno je. Direktor zone, Jakov Terzanović, rekao je pak u telefonskom razgovoru da je cijena četvornog metra u zoni 5 eura te da je do same parcele dovedena kompletna infrastruktura.

Pozicija Industrijske zone Podi

Zasad oko realizacije te velike ideje ipak vlada niz nepoznanica. Ozbiljnost namjera investitori će za početak pokazati time što će za prvih 50 hektara zemljišta keširati oko 2,5 milijuna eura. Lončarević nam u ime Vallis Solarisa kaže kako očekuju da bi ta transakcija mogla biti realizirana do kraja prvog kvartala 2024. godine. „S obzirom na to da se ostatak zemljišta još uvijek nalazi u državnom vlasništvu, vjerujemo da će suradnja između Grada i državnih tijela biti na odgovarajućoj razini te da cijeli postupak neće trajati dulje od dvije godine, što nam je vrlo bitno zbog planiranja i realizacije daljnjih faza“, dodaje.  

Što će se događati nakon transakcije, malo je teže opisati, a kad smo se za objašnjenja obratili direktno u Institut Fraunhofer ISE, spojili su nas s njihovim bivšim zamjenikom direktora Volkerom Wittwerom (sada savjetnikom direktora), koji nas je pak preko e-maila uputio na Lončarevića, “osobu koja je odgovorna za naše aktivnosti u Hrvatskoj”. Direktor Vallis Solarisa je, doduše, poduzetnik Željko Selak, ali on je u Njemačkoj i zauzet drugim obvezama.

Cijeli članak pročitajte ovdje.