Riječ je o plastičnoj vrećici u kakvima se tijekom osamdesetih prodavalo mlijeko. Na vrećici pronađenoj u uvali Dumboka još je čitljiv izblijedjeli natpis 'svježe pasterizirano mlijeko', a na gornjem rubu ambalaže vidljivo je da je mlijeko proizvedeno u Mljekari Zadar, točnije u poljoprivrednom prerađivačkom kombinatu (PPK) Vrana/Biograd na moru na što ukazuje natpis ispod ilustracije. 

Na poleđini ambalaže vidljiv je i rok trajanja, 23. listopada, nakon kojeg ne stoji godina, već samo oznaka količine (1l) budući da mlijeko u vrećici nije ni imalo oznaku godine jer je moglo trajati samo nekoliko dana. Šteta, jer bi inače mogli pouzdano znati iz koje je godine pronađena ambalaža.

Inače, na ŠibenikIN-u smo u svibnju 2020. godine objavili priču o plastičnoj čašici jogurta iz Mljekare Zadar koju je more izbacilo kod tvrđave sv. Nikole. Priču su prenijeli mnogi nacionalni mediji, a Javna ustanova priroda koja brine o području oko tvrđave, nagradila je nalaznika čašice. 

Mljekara Zadar ugašena je u procesu pretvorbe i privatizacije devedesetih godina. Nekoć moćna tvrtka sa stotinama zaposlenih koja je pokrivala potrebe za mlijekom i mliječnim prerađevinama od Šibenika do Karlobaga i Gospića, završila je tako da ju je 1994. godine kupio Luka Rajić.  

Tvornica dakle ne postoji već 28 godina, no plastična ambalaža iz nje svako toliko ispliva na obalu. Prema procjenama Greenpeacea, različitim vrstama plastičnih predmeta koje svakodnevno koristimo treba do 100, a nekima čak i do 500 godina da se razgrade u okolišu.