- Evo, ovo je kamera kupljena '68. godine u Yokohami. I ona je prošla cijeli svijet. Sve filmove što sam snimio, to je s njom snimljeno, rekao je Marijan Gostijanović za HRT.

Kamerom, na 8-milimetarskim filmovima, bilježio je svaku avanturu u bijelom svijetu. 

- Ja sam se zaljubio u to snimanje. Ja sam živio za to da ja snimam te gradove, da ja vidim te ljude, da ja upoznam tu kulturu, dodaje Gostijanović.

Kad bi njegov tanker pristao u luku, kajakom bi isplovio s broda.

 - Tako da sam u San Franciscu ispod Golden Gatea išao do Alcatraza, nastavlja Gostijanović.

Na tankeru, koji je prevozio opasne terete, plinove poput butana i amonijaka te glicerine, boravio je i po 20 mjeseci. Plovio je od Japana preko Sueskog kanala i Gibraltara do Magellanova prolaza. No najviše pamti neobičan boravak na Filipinima.

- Te žene kako se bacaju za te sapune. Onda smo trgovali s njima. Oni su imali tih pištolja američkih starih, Coltera. Onda bi dali kutiju cigareta za te pištolje, kaže Gostijanović.

Marijan je kao mladi stolar završio u Francuskoj, no oduvijek je vezan za more.

- Da mi daju ne znam kakve novce, bez mora ne mogu!, priča Gostijanović.

Zato već godinama - čavlima u drvu - izrađuje ribe i ostala morska bića. Orade, brancini i hobotnice lako su pronašli vlasnike u cijelom svijetu.

- Mogu, eto, pohvalit se da je jedna riba, a ista ovakva otišla svetom ocu Ivanu Pavlu drugom, 2004. godine u Dubrovniku je prodana na poklon, ističe Gostijanović.

Prva su mu i najveća ljubav - makete brodova

- I taj brod što ga vidite, on je toliko precizno izrađen, a ima točno sada 66 godina da je napravljen, objašnjava Gostijanović.

Zahvaljujući kruhu sa sedam kora obišao je cijeli svijet, ali za jedan je grad neraskidivo vezan.

- Ja vjerujem da ima gradova ljepših, ali za mene, on je meni najdraži i najljepši! Svaka čast Splitu, svaka čast Zadru, svaka čast Dubrovniku, ali ovo je najstariji hrvatski grad, zaključuje Gostijanović, piše HRT.