Stoljećima kasnije, u razdoblju između dva svjetska rata, Ulica Jurja Dalmatinca bila je poznata kao „sumnjiva kala“, u kojoj je, pišu povijesne knjige, bilo „zabave svake vrste, pa i bludišta“. Ulaz u bludišta naplaćivalo se 2 dinara, a cjelokupna usluga 30 dinara.

Prizemlje Stare Preture je, što je rijetkost u interijerima starih šibenskih kuća, popločano kombinacijom oblutaka i opeke, što je bila uobičajena kombinacija za popločavanje starih gradskih ulica.

Tijekom renesanse kuća je preinačena i proširena za namjenu takozvane Preture. Preture su jednim dijelom bile zadužene za poslove uprave, a drugim za građanske sudbene parnice. Glavno sudsko ovlaštenje pretora u građanskim parnicama bilo je davanje pravnog mišljenja te stavljanje zabrane na izvršenje nekog čina.

Palača stare Preture na šibenskoj Gorici, bila je, dakle, središte sudske vlasti u Šibeniku tijekom 19. stoljeća. Grad je tada proživljavao svoje „zlatno doba“.

Napredne ideje, avangarda u promišljanjima i djelima, te vizionarsko upravljanje gradom, označile su godine u kojima je Šibenik živio ispred svog vremena. Šibenik je u to doba dobio energetski sustav, s dalekovodima i trafo-stanicama, a električnu energiju dobili mnogi javni projekti, poput bolnice, kazališta i tvornice tjestenine, a osmišljen je i sustav javne rasvjete.

Ova palača je dostupna za kupnju, a ako imate 900 tisuča eura viška, na ovom oglasu doznajte detalje kako je kupiti.