Cijeli boravak je trajao tri dana i osmišljen je tako da je naglasak bio ja edukacijama i druženju, pa se tako obišla povijesna destilerija i katedrala u kojoj je sahranjen osnivač kompanije, a nakon toga dva dana se provelo u resortu u Ommenu gdje su bili Masterclassovi o stvarima koje konobari i barmeni dosta zapostavljaju, a to je vježbanje i istezanje prije i poslije smjene, važnost kvalitetne prehrane i sna te naravno komunikacija i psihologija barmena i gosta.

U međuvremenu, Tomislav je uhvatio vremena i porazgovarao sa Ivar-om de Langeom, voditeljem edukacija za Bols Academy i jednim od najboljih i najnagrađivanijih barmena u Nizozemskoj. 

Intervju pročitajte u nastavku.

Dakle, studirali ste psihologiju, a završili kao barmen. Kako je došlo do toga?

Haha, pa počelo prije devet godina dok sam studirao medicinsku psihologiju i paralelno radio kao barmen da mogu platiti studij. Dok sam bio u bolnici radio sam nevjerojatan posao, ali nije bio baš što sam očekivao i tražio sam i dalje sebe i što je moja strast. Na kraju sam shvatio da sam stvarno bio sretan cijelo vrijeme dok sam pravio koktele i vodio bar. Mislim da je ovaj posao luksuz jer u mnogim zemljama u Europi mi imamo mogućnost slijediti svoje snove u što god želimo. Zar ovo nije luksuz koji većina neće imati jer možemo putovati okolo, upoznavati mnogo drugih ljudi i na kraju, činiti ljude sretnima.

Nakon skoro 30 godina u ugostiteljstvu, postali ste jedan si od najnagrađivanijih barmena u Nizozemskoj. Odlučili ste ipak prodati bar i postati voditelj edukacija u Bols akademiji. Možete li pojasniti što je točno tvoj posao?

Moj bar je bio u jednom sveučilišnom gradiću sat i pol od Amsterdama i želio sam se vratiti u doma, prijateljima i obitelji iako nije daleko činilo mi se tako. Zbilja imamo najbolji posao na svijetu (barem do noćne smjene), ali kako sam postajao sve stariji stvarno je počelo biti sve teže odraditi smjenu jer sam imao sve više problema u koljenima i leđima. Razmišljao sam u sebi koliko god volim to, ne mogu nastaviti s tim. Shvatio sam da hoteli imaju veliki problem sa edukacijama pa sam odlučio prodati svoj udio u baru svom poslovnom partneru jer sam znao da je u dobrim rukama i onda nastavio dalje. Nije bilo lako, plakao sam kao malo djete ali sam znao da je to dobra odluka. Počeo sam sve više održavati seminare i masterclassove gdje bi uvijek podučavao naše polaznike da treba imati plan i pripremiti se za budućnost. Mjesec dana nakon toga imao sam veliku edukaciju za jedan hotel i onda su mi prišli iz Bols-a i ponudili da radim na njihovom obrazovnom programu. Želio sam raditi u korporativnoj tvrtki da vidim kako uredski posao funkcionira i eto me, nekoliko godina iza i dalje sam tu.

Bols Akademija se bavi treningom barmena ovdje u Amsterdamu, a imamo i četiri naša trenera koji putuju svijetom i rade s našim distributerima, barovima i drugom barmenima. Također imamo projekt u kojem smo započeli partnerstva sa školama barmena na različitim lokacijama u svijetu od New Yorka do Tel Aviva.

Na svojim edukacijama govorite o različitim vrstama trendova u barmenstvu, a znamo da se trendovi stalno mijenjaju, pa koji je vaš omiljeni trend, a koji vam je najgori trend?

Ovo je nešto što je osobno i kao što smo pričali na jednom od seminara na Bols cocktail fever da gost postaje svjesniji onoga što konzumira i kako to pijemo, također trenutno velik trend je kokteli sa manjim udjelom alkohola. Davno je prošlo vrijeme Sex on the beacha i brzog opijanja, tako da je gost spreman platiti malo više za vrhunski proizvod i užitak.

Ono što mi se ne sviđa baš je način na koji mladi barmeni funkcioniraju. Mislim da stvarno svi trebaju početi od osnova i klasika, ja sam proučavao klasične koktele nekoliko godina, a sad netko ko je barmen manje od 6 mjeseci sve baca u kreativnosti i korištenju nekih sastojka za koji nitko ne zna. Rezultat toga je loše balansiranje, ravnoteža je izgubljena i to više nije ugodno piće.

Koliko je teško bilo organizirati Bols cocktail fever, koliko je bilo prijava i u koliko zemalja se organiziralo?

Iskreno, nije bilo teško organizirati sve zato jer je ovo bilo nešto što sam dugo želio učiniti.

Htjeli smo napraviti nešto drugačije. Iz tog razloga nismo i ovdje radili natjecanje, nego smo željeli više edukacijski se orijentirati. Zato smo pričali o važnosti istezanja prije i poslije smjene, zdravom životu, planovima kroz život jer ponavljam, jako teško je ostat barmen cijeli život uz sve bolove u leđima i nogama koje nosi naš posao.

Natjecanja smo imali u 20 zemalja i bilo je blizu 1200 barmena što je bilo lijepo za nas jer je smo mislili da će biti dosta manje.

Trenutno vas je 30 barmena iz 15 zemalja sa 4 kontinenta.

Puno putujete svijetom pa jeste li bili u Hrvatskoj ikada?

Hahaha, ovo je jedna smiješna priča zašto nisam a trebao sam.

S bivšom djevojkom sam planirao put po Istri 2014. godine, došli smo u zračnu luku Schiphol i shvatili da smo oboje zaboravili putovnice. Na kraju se ispostavilo da je to bio početak kraja naše veze, i eto Hrvatsku nažalost još nisam vidio. Međutim, shvatio sam da moram doći čim prije jer kada smo testirali vaše koktele napravili smo neke od njih i moram priznati da su to bili neki od najboljih koktela u programu. 

Probali ste puno pića različitih vrsta, pa što mislite o travarici?

Da, jako zanimljivo piće, svakako bih ga želio još malo proučiti. Mislim da se proizvodi s biljnim sastojcima često podcjenjuju kada je riječ o miksologiji, tako da s kvalitetnim proizvodom na biljnoj bazi dobivate dosta različitih mogućnosti, a vaša Travarica zbilja spada među njih. Kod odležanih destilata svatko može osjetiti različite arome, dok je to kod herbalnih puno izraženije i jasnije. Svakako je zanimljiv proizvod i nadam se da će ga se čim prije moći lakše nabaviti.

Za kraj, savjet za mlade barmene?

Vraćam se na svoju najveću mržnju, nemoj pokušavati trčati maraton prije nego što naučiš hodati. Treba raditi na ravnoteži i balansu okusa, a sve ostalo će doći. Ja u potpunosti razumijem da netko želi eksperimentirati, ali ako ne znaš osnovne klasike i ako ne znaš povijest koktela nemoj ni ići tom smjeru.

Ponavljam, svima koji prolaze kroz akademiju govorim da imaju plan. Rizik barmenstva je takav da vrijeme dosta brzo prolazi i prije nego što shvatiš nađeš se u određenoj dobi kada dobiješ razne fizičke probleme. Ako tek tada počneš razmišljati što učiniti sa svojom karijerom i tada bi moglo biti prekasno.

Hvala Vam na razgovoru, i nadam se da se čim prije vidimo u Šibeniku pa se možeš iz prve ruke koliko je Hrvatska lijepa, i naravno pobliže upoznati šibensku travaricu.

Uf, takav poziv je teško odbiti i zbilja se veselim dolasku.