Razgovor s povodom

Šef šibenskog OHBP-a Nino Brajković: 'Sestre na mom odjelu su kao američki marinci u oluji po noći'

Šibenik   |   Autor: Franka Zeljak   |   05.12.2021 u 11:06

  Mate Gojanović/ ŠibenikIN
Sve veći broj hospitaliziranih pacijenata oboljelih od covida itekako se odražava na rad Hitne pomoći u šibenskoj bolnici. Voditelj odjela Objedinjenog hitnog bolničkog prijema doktor Nino Brajković ispričao nam je koliko pacijenata u jednom danu prođe kroz odjel i kako se nose sa svakodnevnim izazovima.

- Taman ste stigli kad smo svi u punom pogonu, ali evo ukratko ćemo... Zeleni šator vani je čekaonica za naše pacijente OHBP-a. Imamo četiri kontejnera koji nama služe kao izolacijski prostori, a trenutno je u kontejneru 3. i 4. ekipa primarne zdravstvene zaštite, da malo rasteretimo OHBP. Oni su nam došli pomoći na način da s nekim lakšim pacijentima ne opterećujemo cijeli sustav, nego ih oni tu obrade i prosljeđuju dalje gdje treba. Bitno nam je, a zapravo nije za ovu temu, ali ne možemo ne spomenuti, da nam je ova rampa ispred ulaza jako važna i tražimo od Grada kad se bude radila adaptacija ove ceste ispred da se omogući neometani prolaz vozilima hitne pomoći – kazao nam je Brajković 'odmah u glavu' kako stvari stoje ispred odjela OHBP-a.

Krenuli smo obići odjel da vidimo čime raspolažu, koliko ih ima i kako su organizirani. Uigrana ekipa, sestre prvo s pacijentom odrade administrativni dio posla, zatim se ide do trijažne sestre koja pacijente prema redoslijedu hitnosti prosljeđuje dalje na obradu.

- Svaki dan imamo dežurnog anesteziologa, neurologa, infektologa, psihijatra, urologa… i onda oni dalje ureduju ako je potrebno, nakon dijagnoze, ide li pacijent kući ili ovisno o dijagnostici ide dalje na liječenje – pojašnjava nam Brajković na koji se način obrađuje pacijent po prijemu na odjel.

- U boksu broj jedan imamo covid pozitivnu osobu i ovdje je dok joj se ne napravi kompletna liječnička obrada. Neće valjda sada ići na covid odjel, pa se vraćati napraviti laboratorij i vadit krv. Dakle, ovdje se sve odrađuje.

Voditelj odjela Objedinjenog hitnog bolničkog prijema nam priznanje da imaju iz godine u godinu povećanje opsega posla od nekih 10 posto.

- Ljudi nisu ništa bolesniji, nego imaju mogućnost kako što prije doći do doktora. Prema ovim statistikama koje vodimo, imamo brojku od 70 posto ljudi kojima uopće nije bila potrebna hitna liječnička obrada. Dobro smo opremljeni, sistematizirani i organizirani te nam je sve posloženo kao u vojsci. Kod nas se zna hijerarhija odgovornosti i obaveza i totalno smo usklađeni.

Ovdje se radi sedam dana u tjednu, odjel ima šest medicinskih sestara u jednoj smjeni, jednog trijažnog liječnika i devet specijalista. Dnevno kroz odjel prođe 100 pacijenata, a ljeti ta brojka ide do 150, a u nekim iznimnim situacijama dođe do 200 pacijenata.

- Istina je da po statistikama nisu to 'te' hitnoće za OHBP, ali takva nam je reforma zdravstva bila da svatko može doći s uputnicom, može ih dovesti hitna ili nam samo pokucaju na vrata i kažu 'mene boli'. Zato imamo previše posla. Dok nije bila ova situacija s koronavirusom i ako izuzmemo ljetne mjesece, mi smo s naših 100 pacijenata dnevno izlazili na kraj vrlo lako. Sad nam je malo teže, jer je svo opterećenje išlo na OHBP. Dakle, svatko tko je hospitaliziran negdje je na taj odjel došao preko OHBP-a – priča Brajković.

Navodi kako imaju odličnu suradnju sa šibenskom Hitnom pomoći, jer oni odmah s terena javljaju da imaju u dolasku covid sumnjivu osobu, pa se na OHBP-u pripreme na vrijeme.

- U početku nismo imali testove, pa smo sve morali slati u Zagreb što nam je oduzimalo dosta vremena. Sad imamo dva mala laboratorija, jedan u Zavodu za javno zdravstvo i jedan naš bolnički, što nam je definitivno olakšalo posao. Ne treba niti naglašavati koliko je komplicirano u prosjeku između 20 i 40 puta dnevno pravilno se obući od glave do pete, kad imate napraviti pregled covid pozitivne osobe. I nakon toga dalje nastaviti svoju smjenu, a pored toga niti je manji broj prometnih nezgoda, srčanih i moždanih udara, niti je manji broj nezgoda na radu i svih drugih bolesti koje su svakodnevno prolazile kroz OHBP.

Bez obzira što je na odjelu Objedinjenog hitnog bolničkog prijema veći broj pacijenata, nisu dobili neko veće pojačanje što se radne snage tiče.

- U određenom trenutku u trećem i četvrtom valu koronavirusa, povukli smo naše bolničke specijalizante iz drugih zdravstvenih ustanova, jer se naša specijalizacija bazira na tome da u svojoj specijalizaciji koja traje četiri do pet godina, da si godinu – godinu i pol dana u Šibeniku, a ostalo u drugim klinikama. Pisali smo Ministarstvu zdravstva da povuče našu djecu nazad, da nam dođu ovdje da nemamo tako gusta dežurstva. Što se tiče samog broja prostora i kapaciteta, nismo dobili ništa. Osnivanjem covid-odjela u našoj bolnici, a kako je smanjen opseg posla na drugim odjelima, djelatnici su raspoređeni da rade na tim covid-odjelima. Pa se tako nekako snalazimo. Ja sam zadovoljan što nisu s mog odjela uzeli sestre, jer bi nam zaista bilo teško raditi pod smanjenim kapacitetom – priznaje Brajković.

Ne skriva koliko je ponosan svojom radnom postavom i prijateljskom atmosferom koju su uspjeli stvoriti na ovakvom, zapravo, teškom radnom mjestu.

- Moram naglasiti da su sestre na mom odjelu kao američki marinci u oluji po noći. Ovdje zaista ne može raditi svatko, zato smo se jako brzo profilirali i ova ekipa ovdje jako dobro funkcionira. Kolegijalnost nam je na prvom mjestu, svi smo jako dobri i privatno se družimo, imamo skoro obiteljsku atmosferu. Ovdje je sedam magistrica sestrinstva, što nema nijedan drugi odjel. Takve sam ljude i birao, koliko sam mogao, koji se žele educirati i raditi na sebi, jer kad imaš znanje onda ti je lako i raditi – pohvalio se Brajković, ali i naglašava kako svi oni imaju i veliki broj prekovremenih sati.

- To nekad bude i do 50-60 sati mjesečno, jer tu službu jednostavno netko mora pokriti. Kronični nedostatak medicinskih sestara u Hrvatskoj je zaista vidljiv. Radimo u smjenama po 12 sati, tako smo se sami dogovorili. I moram naglasiti… moj je apel da se ljudi vode primjerom zdravstvenih djelatnika, nas šest liječnika na OHBP-u smo svi cijepljeni, a od 28 medicinskih sestara tri četvrtine su cijepljene. Ove druge se redovno testiraju.

Napomenuo je i da redovito prate statističke podatke te da ako se zna da je u općem pučanstvu taj dan veliki broj pozitivnih da će četvrti dan biti veliki pritisak na bolnicu, a u prvom valu to je bio 12. dan.

- Pratimo sliku pozitivnih, ukupan broj pozitivnih na broju testirani i kad je taj broj velik, oko 20-30 posto, znamo da nas za koji dan čeka veliki pritisak na bolnicu. Pratili smo i statističke podatke koliko jedna covid-pozitivna osoba neadekvatnom osobnom zaštitom može zaraziti drugih ljudi. U prvom valu smo imali podatak da jedan zaraženi može to prenijeti na četiri osobe, a kod zadnjeg soja stoji informacija da može prenijeti bolest na 120 drugih osoba. Naravno da je sloboda u tome da svatko bira sam hoće li se cijepiti ili ne. Ali, veliki broj necijepljenih i veliki broj zaraženih je enorman pritisak na zdravstveni sustav. Ne mogu reći da pucamo, ali da smo opterećeni – jesmo – pojašnjava Brajković.

Kaže da je u zadnje dvije godine veći priljev pacijenata, ali dovoljno sad poznaju ovu bolest da već rade rutinski. Kad im je prvi put stigla covid-pozitivna osoba svi su stali kao ukopani i gledali se s pitanjem 'što da sad radimo'. Danas, kad pacijenti kažu da imaju covid, ekipa OHBP-a se oblači i nastavlja dalje s poslom.

- Svaki pacijent je nama covid-sumnjiv i ne možemo reći 'njemu nije ništa', tako da prema svima pristupamo s oprezom. Bilo je nekoliko slučajeva da bi nam pacijenti došli zbog nekog pada, traume ili loma, bez simptoma, pa bismo naknadno tek utvrdili da imamo covid-pozitivnog pacijenta. Onda smo svi koji smo bili u kontaktu morali u samoizolaciju. Sad u zadnjem valu malo je drugačije, ako smo cijepljeni ili kompletno zaštićeni, onda ne idemo u samoizolaciju. Bio sam i ja dva puta u samoizolaciji, koja me omela skroz, to je najgore što mi se u životu dogodilo još od JNA. Ali ništa, evo preživjeli smo i to. Malo smo za to vrijeme detaljno očistili kuću, podrum, garažu i dobio sam čak poriv da pročitam neke knjige, ali eto i to je prošlo, i poriv i samoizolacija. Našao sam sve ono što godinama nisam uspio pronaći u kući – našalio se.

Protiv prosvjednika, onih koji se zalažu za pravo izbora na cijepljenje i ukidanje covid-potvrda, doktor Brajković nema ništa, kao što nema ništa protiv osobnih sloboda, ali priznaje da isključivo i samo vjeruje znanstvenim dokazima.

- Moje osobno mišljenje se bazira na znanstvenim dokazima, a njih su napravili znanstveni djelatnici. Oni su uspoređivali jednu i drugu grupu, i cijepljene i necijepljene, i donijeli neke zaključke. Mislim da je kolektiv važniji od pojedinačnih sloboda. Dakle, pojedinačna sloboda u ovom trenutku jedne globalne pandemije je manje vrijedna od kolektivne sigurnosti. Svi mogu prenijeti zarazu, nema tu ništa sporno, i cijepljeni i necijepljeni, jer se virus nalazi u sluznici i ako ga ja udahnem izdahnjujem ga dalje. Ali, cijepljeni i zaštićeni će imaju veću šansu da ta količina virusa kad uđe u tijelo ne izazove težu kliničku sliku. Tu je matematika i logika jasna, a o uvođenju covid-potvrda možemo pričati danima i tu zaista ima svega. Covid-potvrdama i izolacijama, na određeni način se vrši sugestija da će cijepljenima biti lakše, i liječenje i bolest i sve ostalo. Na sastancima križnog stožera mi postavljamo pitanje koliko je intubiranih covid-pozitivnih osoba, te od njih odnos cijepljenih i necijepljenih, a on iznosi 20 naspram 80 posto. Ako je omjer u korist cijepljenih 80 posto, onda mi logika nalaže da se cijepim i manje su šanse da ću završiti na respiratoru – detaljno nam je pojasnio Brajković.

U prvom naletu koronavirusa, prije dvije godine, prosjek hospitalizianih bio oko 70 godina, a svaki nam novi val, pojašnjava doktor Brajković, taj prosjek godina snižava za oko 10.

- Dok se svi ne procijepimo ili ne prebolimo, virus će i dalje mutirati, a znanstveno je dokazano da neprestano mutira u onim zemljama koje imaju malu procijepljenost. Mislim da ćemo dugo živjeti s koronom i da će nam to ostati kao jedan oblik gripe te da ćemo se cijepiti jednom godišnje. Ovo nam je druga godina s njim i shvatili smo da je virus uvijek jedan korak ispred nas. Morat ćemo naučiti živjeti s njim.

Napominje da na OHBP-u cijepe građane koji su imali ranije u svom životu neke alergijske reakcije.

- Dakle, nakon pregleda doktora opće prakse i konzultacije s epidemiologom, bez obzira na neki mogući rizik od pojave alergijskih reakcija, preko 250 ljudi se cijepilo na našem odjelu pod monitoringom. Od tih 250 ljudi niti jedna osoba nije razvila alergijsku reakciju. Toliko o tome da je cjepivo opasno! Pozivam i dalje ljude koji smatraju ili možda nisu sigurni, da bi alergijski mogli reagirati na cjepivo, da se jave svom doktoru i nadležnom epidemiologu da se utvrdi taj rizik te da dođu kod nas na cijepljenje. Evo, kao potvrda mome mišljenju o cijepljenju i svega što se veže uz to, napominjem da sam se ja cijepio tri puta i pozivam sugrađane koji se još nisu cijepili da to učine kako bi zaštitili sebe i druge – zaključio je Voditelj odjela OHBP-a.

Podijeli: