Ovaj 57-godišnji Šibenčanin, Funcut u duši, kaže kako je ovo priznanje samo šlag na torti njegovog humanog djelovanja svih ovih godina.

- Lijepo je znati da je takva humanost potvrđena i van granica gdje živim. Ipak, najveće priznanje je znati da je barem jedan život spašen upravo  mojom darovanom krvlju. Prvi sam put darovao krv 28. lipnja 1989. godine. Kroz razgovor s ocem i radnim kolegama bio sam potaknut da i sam krenem darivati krv. Mogao bih reći da su to bili naši mali redovni rituali. Iako više nemam iste radne kolege, moja dosljednost u davanju krvi je i dalje tu, ujedno to je i neka vrsta zdravstvene samokontrole jer krv može dati samo potpuno zdrava osoba – priča nam Zlatko koji je od 2019. godine krv darovao točno sto puta.

Darivanje krvi njemu je jedna vrsta životnog poziva i kako nam kaže, nije ostao samo na  promatranju, već je počeo i djelovati.

- Darivam redovito svoju krv već 33 godine. Pokušavam točno u pravilnim razmacima od tri mjeseca darivati svoju krv i tako na svoj mali humani ljudski način spašavati živote. Što se tiče prijatelja i obitelji, sin je također krenuo mojim stopama, 25 mu je godina, a već je darovao krv 13 puta.  Ponosan sam na njega jer je shvatio važnost dobrovoljnih darivatelja krvi. Njegova humanost čini me ponosnim- govori nam Zlatko.

Svim ljudima, koji su to naravno u stanju, poručio bi da daruju krv jer nema ljepšeg osjećaja od osjećaja da i vi možete spasiti nekom život.

- Tih par trenutaka, koliko traje transfuzija, nekom produžim život ne za sate, dane, mjesece nego i godine.. Za kraj bih samo htio poručiti: 'Uvijek sam želio biti heroj, ne kao James Bond, prokleti tajni agent. Želio sam biti heroj ulice, bar jedan dan, bar jedan sat'…