Blagdan sv. Nikole Tavelića svečano je u subotu proslavljen u njegovu nacionalnom svetištu u samostanu sv. Frane, nakon procesije šibenskim ulicama s najstarijim poznatim likom sveca i njegovim sandalama.
Blagdan sv. Nikole Tavelića, prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca, svečano je proslavljen u subotu, 14. studenoga, u njegovu nacionalnom svetištu u samostanu sv. Frane u Šibeniku. Središnje misno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić, uz šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića i više od dvadeset svećenika.
Prije mise ulicama Šibenika prošla je svečana procesija. Vjernici su pratili najstariji poznati lik sv. Nikole Tavelića te njegovu jedinu sačuvanu relikviju, svečeve sandale.
Uz nadbiskupa Zgrablića i biskupa Rogića koncelebrirali su generalni vikar Šibenske biskupije mons. Tomislav Subotičanec, provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić te gvardijan samostana sv. Frane i rektor svetišta fra Josip Ivanović.
Sandale kao trag životnog puta
U homiliji je nadbiskup Zgrablić podsjetio da je sv. Nikola Tavelić rođen u Šibeniku oko 1340. godine, a da je mučeničkom smrću u Jeruzalemu 14. studenoga 1391. posvjedočio vjernost Kristu.
Posebno se osvrnuo na sandale koje se čuvaju u samostanu i Muzeju sv. Frane. Rekao je da ta relikvija približava svečev život, njegova putovanja, susrete s ljudima i spremnost da naviješta evanđelje.
Mučeništvu, poručio je, nije prethodio trenutni zanos, nego godine molitve, razmatranja Božje riječi, redovničkog zajedništva i služenja. Upravo je u takvom životu, kazao je, sazrijevala Tavelićeva vjernost Kristu.
„Vjera je dar i odgovornost“
Nadbiskup je podsjetio i na 21. lipnja 1970. godine, kada je papa Pavao VI. svetim proglasio Nikolu Tavelića i njegovu subraću Deodata, Petra i Stjepana. Kanonizacija prvoga hrvatskog sveca, rekao je, bila je veliko duhovno ohrabrenje vjernicima u vremenu komunističkog i ateističkog režima, posebno Šibeniku koji je stoljećima čuvao uspomenu na svojega sveca.
„Vjera koju smo primili od svojih predaka najdragocjeniji je dar povjeren i našoj odgovornosti. Djeci i mladima prenosimo je riječju, a vjerodostojnost tih riječi potvrđujemo svojim životom“, poručio je mons. Zgrablić.
Izrazio je žaljenje što je sv. Nikola Tavelić među Hrvatima još nedovoljno poznat i štovan, pozvavši okupljene da njegov primjer postane „sjeme nove svetosti“ u obiteljima, među mladima i u župnim zajednicama.
Križ nije poziv na šutnju pred nasiljem
Govoreći o Isusovu pozivu na odricanje od sebe i svakodnevno uzimanje križa, nadbiskup je istaknuo da se kršćanska vjernost najprije vidi u običnom životu, u odnosu prema bližnjima i odgovornosti prema obvezama koje čovjek preuzima.
„Svetost raste u vjernosti preuzetim obvezama, u načinu na koji obavljamo svoj posao i u odnosu prema onima s kojima živimo. Gospodin nas susreće usred toga života. Ondje nas uči ljubiti i ondje očekuje naš odgovor“, naglasio je.
Uzeti vlastiti križ, pojasnio je, znači živjeti ljubav i kada okolnosti nisu lake: strpljivo nositi bolest, biti spreman na razgovor i oproštenje u obiteljskim teškoćama te pružiti blizinu i konkretnu pomoć čovjeku koji pati.
„Učinimo što možemo da ublažimo bol; ondje gdje je ne možemo ukloniti, pomozimo čovjeku da je ne nosi sam“, poručio je Zgrablić.
Upozorio je i da kršćansko nošenje križa ne znači pasivno prihvaćanje nepravde, ponižavanja ili nasilja. „Isusov poziv nikomu ne daje pravo da drugoga ponižava ili mu nanosi bol. Ljubav traži istinu, štiti povrijeđenoga i poziva počinitelja da preuzme odgovornost i promijeni svoje postupke“, rekao je.
Na kraju se ponovno vratio simbolici sandala sv. Nikole Tavelića i pozvao vjernike na konkretne korake: obnovu svakodnevne molitve, redovito sudjelovanje na misi, pomirenje i brigu za ljude kojima je pomoć potrebna.
„Sandale svetoga Nikole ostaju nam dragocjena relikvija, a pred nama je put koji trebamo prijeći vlastitim koracima u našim 'sandalama'“, zaključio je nadbiskup Milan Zgrablić.
