Danas je na redu Kulturna udruga Fotopoetika, a na naša pitanja odgovaraju osnivačice Snježana i Maja Klarić. 

Najznačajniji projekt (ili događaj) vaše udruge ove godine i zašto baš taj?

Najznačajnijim projektom ove godine smatramo pokretanje pjesničke rezidencije „Vesna Parun“ na otoku Zlarinu. Ujedno je to i jedan od naših dugoročnih projekata, kakvima se obično i bavimo – „Putujuća knjižara Bookmobil“, „Šumski pjesnici“, „Martinska Martinik“… Svi se naši projekti zapravo protežu kroz dugi niz godina, što svjedoči o njihovoj održivosti i kontinuiranom interesu publike. Na tom tragu je nastao i projekt „Vesna Parun“ koji je već ove godine polučio izvrsne rezultate – velik interes pjesnika za sudjelovanjem, divni radovi pjesnikinje Andrijane Kos Lajtman, koja je bila naša prva rezidentica, planiranje nastavka programa iduće godine, kad se obilježava 100. godišnjica rođenja Vesne Parun.

Možete li procijeniti koliko je vaša udruga utjecala na društvo ili grad, odnosno bi li nekome nedostajala da je nema?

Znamo samo da bi nedostajala nama da je nema! Preko udruge uspijevamo realizirati i mnoge vlastite snove, osmišljavamo i provodimo programe za koje bismo voljele da postoje tamo gdje ih nema, pa tako zadovoljavamo vlastitu želju za takvim sadržajima. Neskromno možemo reći da su naši projekti utjecali na naš grad, spomenimo samo oživljavanje uspomene na pjesnika Aimea Cesairea i Petra Guberinu preko projekta „Martinska, Martinik“. Dok nismo pokrenule taj projekt, o Cesaireu u Šibeniku nije bilo ni riječi, a sad je evo „Bilježnica povratka u zavičaj“ prvi put prevedena na hrvatski. Štoviše, Vanda Mikšić je za taj prijevod dobila i nagradu Hrvatskog društva književnih prevodilaca „Josip Tabak“ za najbolji pjesnički prijevod u ovoj godini. Smatramo to uspjehom i utjecajem na nacionalnoj razini, budući da se radi o djelu neprocjenjive književne vrijednosti. Ista je sudbina možda čekala i Vesnu Parun, koja u našoj županiji nije imala dostojan spomendan, festival, nikakvo obilježavanje njezinog života i djela. Ovom rezidencijom nastojale smo osvijestiti i ispraviti taj propust!

Kada bi vaša udruga dobila donaciju od milijun kuna, na što biste potrošili novac?

Na renoviranje rodne kuće Vesne Parun na Zlarinu kako bi se ona ubuduće mogla koristiti za rezidencijalne programe.

Prednosti i mane života u Šibeniku…

Jedna od prednosti je svakako ta što živimo uz more pa je sve lakše i manji je osjećaj klaustrofobije kad se sjetiš koliko je svijet velik i sposoban, a ti ovdje malen i skučen. I to što Šibenik nije velik grad svakako je prednost jer svatko tko se nečim bavi, svatko tko nešto radi lakše pronađe istomišljenike s kojim kasnije razvija ideje, projekte i slično. Prednost Šibenika je njegova bogata kulturno – povijesna baština koja ima ogromne potencijale biti izvor svog njegovog prosperiteta. A onda opet sve te njegove prednosti su ujedno i mane jer, već sam nekoliko puta u različitim prilikama rekla da je frustrirajuće živjeti u gradu s tako mnogo potencijala, a moći raditi tako malo i napredovati puževim korakom. Promjene su vidljive, ali spore i svaki korak naprijed sa sobom nosi toliko toga zbog čega bi najradije iskočio iz kože ponekad i odletio iz grada.

Što biste poželjeli šibenskim političarima u 2022. godini?

Jačanje suradnje i uvažavanje volontera, aktivista i poduzetnih članova brojnih udruga kakve imaju u gradu jer s njima im je pola njihovog posla odrađeno, a ni kopali ni orali.