Novi nastavak gastro serijala Šibenski bonkulović vraća nas u neka jednostavnija vrimena, kad bi se niza skale širio miris tek frigani' pispaja, a od starog kruva, nekoliko jaja i malo mlijeka nastajala marenda kojoj se i danas teško oduprijeti. Uz uspomene na šibensko ditinjstvo, studentske dane i jutra na moru, donosimo i recepte za pispaje i pohani kruv.
Pispaji, pišpaji, prcipali... iskonska „slastica“ raznih imena. A ima i raznih načina pripreme. Evo ovdje u nas onog domaćeg, šibenskog i okolice šibenske. Siguran sam da se naš stari dobri pispaj od davnina sprema. Uveseljavajući i staro i mlado. Mene naravski na ditinjstvo podsjeća. I to ono rano. Nedjeljno jutro, odlazak na Misu u 9 uri ujutro. Ne smiješ ništa pojesti prije Pričesti. Nakon Mise malo igre po đardinu isprid Gospe vanka grada, a onda kući na marendu.
Otvoriš vrata, a ono se „niza skale“ širi miris slasnih, ukusnih pispaja, ili kako ih je moja baka iz Sinja zvala prcipala. Uz to se pomalo stavlja u špaker „nedjeljna kokoš“. Domaća, naravno. I slasni, posoljeni krumpiri. Slijedi uživanje u pispajima. Ja sam ih volio posuti cukrom. I to one malo deblje, „pupastije“. Slatkasti miris friganih pispaja i koke koja se na lagano počela peći ispratio bi me u Partizan baciti koju na basket.
Ako bih uspio od onih starijih, jačih. E, koja lijepa vremena. A pohani kruv? I on podsjeća na te neke lipe dane odrastanja. A i kasnije. To se i u mene kući radilo, ali sam to najviše koristio u Zagrebu za vrijeme studija. I to ono pred kraj mjeseca kada su zalihe dinara bile na minimumu. Uvijek je bilo starog kruha, dva jaja i malo mlijeka i ulja.
Znalo se i posuditi u susjede. Ovaj mi je specijalitet bio drag i na moru ili na mojim dragim arheološkim lokalitetima. Na brodu ujutro, na plameniku plinske, narančaste boce od tri litre. Bonaca u 'vali, a miris vrućega ulja i pohanoga kruha zalijepi se na postelju od mora i probudi i ribare i putnike i namjernike. Donosim i recept neka ostane zabilježen, a promislim da možda ima i mlađih koji ne znaju ovo napraviti. E, pa uživajte ...
Recept za pispaje:
½ kg glatkog brašna
malo kukuruznog brašna
malo integralnog brašna
2 žličice suhog kvasca
2 žličice šećera
1 žličica soli
dvije žlice maslinovog ulja
ulje za friganje
U 2 dl mlake vode smo umiješali suhi kvasac (može i svježi, nešto manje od kockice), dvije žličice šećera i dvije žličice brašna, pa pokrili prozirnom folijom i pustili da se diže. Za to smo vrijeme pomiješali glatko brašno s kukuruznim i integralnim brašnom, dodali sol i maslinovo ulje i izmiješali da kvasac ne dođe u dodir sa solju i uljem. Dodali smo uzdigli kvasac i sve lijepo miješali da dobijemo glatko, mekano tijesto.
Tijesto smo prekrili prozirnom folijom i krpom i pustili da se diže dok nije udvostručilo volumen. U dubljoj tavi smo zagrijali ulje, od tijesta kidali manje komade koje smo prstima rastanjili u pispaje i pržili ih u vrelom ulju. Pišpaje smo servirali posute šećerom, ili marmeladom ili nekim slanim dodacima kao prilogom, a onda uživali. Ma ko im može odoljeti, tako lijepim, rumenim, toplim! Dragi moji bonkulovići, guštajte mi i vi!
Recept za pohani kruh:
3 jaja
3 dl mlijeka
vanilin šećer
½ žličice soli
10 feta suhog kruha
ulje za friganje
Jaja se dobro užbate, doda se sol, vanilin šećer, mlijeko i sve dobro izmiješa. U tu se smjesu umoči kruh s jedne, pa s druge strane (ne treba dugo topiti da kruh ne upije previše smjese i da se ne raspadne) i stavi pržiti u vrelo ulje. Vadi se kad porumeni, pa se stavi na papir da upije ulje. Pohani kruh se pošećeri i gušta. Miriše na bezbrižna jutra i puni nas spokojem. Dobro je, guštajmo!
