U ponedjeljak na snagu stupa i embargo na uvoz ruske sirove nafte. To je jedna od najsnažnijih sankcija koje je Europska unija uvela od početka rata, a cilj joj je da smanji prihode od fosilnih goriva kojima Vladimir Putin financira svoju invaziju na Ukrajinu.

Ruski izvoz nafte nevjerojatno je važan za čitav svijet. Rusija je treći najveći proizvođač nafte na svijetu, nakon SAD-a i Saudijske Arabije, a drugi najveći izvoznik sirovine, nakon Saudijske Arabije. Prošle godine, čak oko polovice izvoza išlo je u Europu, piše Politico.

Rat nije promijenio mnogo po pitanju ruskog ubiranja profita od nafte. Ukupan izvoz nafte iz Rusije nije značajno pao od veljače ove godine. U listopadu je Rusija izvezla 7.7 milijuna barela nafte dnevno, kažu informacije Međunarodne energetske agencije (IEA), što je tek 400.000 barela dnevno manje u usporedbi s razinama izvoza prije rata. Moskva je od početka invazije na izvozu fosilnih goriva zaradila desetke milijardi dolara.

SAD i njegovi europski saveznici upravo to žele promijeniti.

Koji je plan?

Ranije ove godine, zemlje članice EU dogovorile su zabranu uvoza Putinove nafte preko mora. Zemlje G7, kao i Australija, također su zabranile uvoz sirove nafte. Zabrana dolazi u isto vrijeme kao i uvođenje ograničenja cijene na rusku naftu koja se izvozi u ostatak svijeta na 60 dolara, što bi u teoriji trebale provoditi zemlje članice G7 i EU. U veljači 2023. na snagu stupa novi embargo Europske unije – zabrana uvoza naftnih derivata kao što su benzin, dizel i mlazno gorivo.

Te tri mjere imaju različite potencijalne posljedice za Europu, Rusiju i globalnu cijenu nafte, a sve sa sobom nose značajne rizike za ionako nestabilnu gospodarsku i geopolitičku situaciju, prenosi N1.

Što ovaj embargo znači?

Od ponedjeljka zemlje članice Europske unije neće moći uvoziti rusku sirovu naftu pomorskim putem. Iznimka je Bugarska, kojoj je zadan nešto duži rok za prilagodbu.

Iz Bruxellesa je rečeno da će oko 90 posto uvoza u EU biti pokriveno ovim embargom do kraja godine. Sirova nafta je nafta u svom izvornom obliku, prije nego se rafinira u proizvode koje koristimo u svakodnevnom životu.

Tijekom godine je ruski izvoz u EU dramatično pao, za čak 1.5 milijuna barela dnevno, a do listopada se pad popeo na 3.95 barela dnevno, kaže IEA. Većina izvoza prebacila se na Indiju i Kinu.

Posljedice embarga su završetak ovog “preustroja” globalnog toka nafte, kaže Claudio Galimberti, viši podpredsjednik analize u tvrtci za energetsko istraživanje Rystad. “Postoji kapacitet za preusmjeravanje gotovo sve sirove nafte koja sada ide u Europu.”

Ako se to dogodi, posljedice zabrane na globalnu cijenu nafte bit će skromne, što znači da cijene goriva za europske potrošače neće odmah narasti. No vlade će svejedno na oku imati cijene nafte u narednom periodu.

U petak je referentna cijena sirove nafte iznosila 87 dolara po barelu – nešto manja od nedavnog rekorda iz lipnja, kada je iznosila 110 dolara. Potražnja u Kini niža je nego što bi mogla biti, zbog lockdowna izazvanih pandemijom, što snižava globalnu cijenu nafte.

Kamo će nafta ići?

“EU će uvoziti sirovu naftu iz drugih izvora,” rekla je Simone Tagliapietra, viša suradnica u think-tanku Breugel. “Rusija će vjerojatno pojačati izvoz u Kinu i Indiju, što će smanjiti potražnju za naftom s Bliskog istoka, zbog čega će Europa dobivati više nafte iz te regije i drugih zemalja. Tržišni uvjeti trebali bi ostati slični. Ne bismo trebali ništa primijetiti.”

Zabrana uvoza sirove nafte pomorskim putem u EU ne odnosi se na naftu koja u Europu iz Rusije dolazi naftovodima. To znači da će Mađarska, Češka i Slovačka nastaviti dobivati rusku naftu tim putem.

Njemačka i Poljska također dobivaju naftu naftovodima, no jednostrano su se obvezale da će prestati s uvozom do kraja godine. Zbog oslanjanja na upravo takav uvoz, Bugarskoj je odobrena iznimka na zabranu do kraja 2024.

 Cijeli članak pročitajte ovdje.