Obljetnica

Živana Podrug (bivša pročelnica Društvenih djelatnosti): 'Vrijeme u Šibeniku dijeli se na ono prije i ono poslije prvog Terranea'

Terraneo10   |   Autor: Š.I.   |   16.08.2021 u 13:18

  Terraneo/Facebook
Nastavljamo obilježavati desetu obljetnicu prvog Terraneo festivala u Šibeniku. Danas objavljujemo tekst Živane Podrug, u vrijeme Terranea pročelnice Odjela za društvene djelatnosti Grada Šibenika.

U svom sam dugom radnom vijeku radila različite poslove i upoznala puno ljudi. Kad bih izdvajala događaje koji su posebno obilježili sve te godine, jedan od njih svakako bi  bila organizacija prvog Terrnaeo festivala, koja je trajala negdje od jeseni 2009. pa do početka kolovoza 2011. godine.

Stjecajem okolnosti, te 2009. upoznala sam u Zagrebu malu grupu dobrih ljudi okupljenih u firmi koja se zvala „Artim produkcija”. Uza sve ostalo što su radili, a nije ima nedostajalo ideja, entuzijazma i dobre volje, držali su poznati zagrebački klub  Purgeraj na Ribnjaku. Sunčica, Hrvoje, Luka... Ostala imena, nažalost, ne pamtim.

E pa negdje u proljeće te već spomenute 2009. u glavama ovo troje tada jako mladih ljudi rodila se ideja o glazbeno-ekološkom festivalu negdje na obali. Festival k'o festival, mislila sam tada, jedan od bezbroj.

I s prvim danima jeseni evo njih, spustili se iz Zagreba, krenuli najprije u Zadar, jer Sunčica je Zadranka, Hrvoje i Luka kontinentalci. Došli u Gradsku upravu, saslušali ih, pošaljite dopis pa ćemo vam odgovoriti, kažu im. Čarobna rečenica za ne činiti ništa.

Zovu mene, ja sam u to vrijeme vodila gradski Odjel za društvene djelatnosti, mogu li doći u Šibenik, bi li ih primio naš gradonačelnik. U to vrijeme to je bio dr. Ante Županović. Nije bio taj dan na poslu. Primili su ih zamjenici Franko Vidović i Petar Baranović. Objašnjavaju Sunčica, Hrvoje i Luka kako  su oni zamislili Terraneo, što im treba, koliki prostor... imaju tremu, znoje se (iako su vrućine prošle), drhte im ruke...

Slušaju Franko i Petar...  Gdje bismo mogli naći  tako velik prostor koji njima treba za tri pozornice, kamp, parking....?  „Znam”, kaže Franko.” Prostor bivše vojarne Bribirski knezovi. Idemo tamo!”  I odemo. Bez formalnih dopisa, molbi, zahtjeva. Sjećam se, bilo je vrijeme pred neveru... Hodali smo po tom prostoru, oni gledaju, mjere, dogovaraju se ... Franko i Petar objašnjavaju koliko je  daleko od grada, koliko od Zablaća, Solarisa, tvrđave sv. Nikole... Šetnica u Kanalu još nije postojala. I Hrvoje kaže: „To je to!”

To je bilo to. Ostalo je legenda.

Prvi Terraneo festival planiran je već za 2010. godinu, no bilo je problema s dovođenjem nekih izvođača, a oni su htjeli najbolje. Kad se malom timu „Artim produkcije” pridružio Mate Škugor stvari su i u tom smislu krenule brže.

Negdje pred početak ljeta 2011. na teletekstu RTL -a pojavio se tekst s naslovom „Ovo ljeto svi u Šibenik”. Jedan meni blizak mladi čovjek rekao je tada : „Više je Terraneo sada učinio za šibenski turizam nego sve turističke zajednice zajedno.” I bilo je tako. U Šibeniku, do tada prije svega tranzitnom turističkom gradu, tog se kolovoza 2011. tražila, ne soba viška, nego - doslovce  - fotelja na razvlačenje viška. Bilo je, naravno, kao uvijek, i skeptika. „Šibenik nema snagu organizirati takav festival i primiti toliko ljudi”, govorio je jednu večer u „Marendi” čovjek  koji je to ljeto otvarao jedan danas popularni kafić u gradu. I nije bio u pravu.

U Šibeniku poslije prvog Terranea ništa više nije bilo isto.

Toliko mladih ljudi iz svih dijelova svijeta, koji su preplavili grad... Tri festivalske pozornice s izvođačima o kojima se dotad u Šibeniku moglo samo sanjati... Ugostitelji i iznajmljivači koji nisu mogli odoljeti potražnji... Do kraja popunjen festivalski kamp... Ni bura, koja najžešće zapuše baš kad ne treba, nije uspjela omesti baš ništa.

I još nešto netipično za Šibenik, svi su tog ljeta 2011. htjeli pomoći „terraneovcima”. I Grad, i Županija, i gradska poduzeća, i Biskupija, i pojedinci... Šibenik je na karti svijeta postao glazbeno, kulturno, turističko i medijsko središte. A nekako tih godina rodile su se i ideje o gradskoj plaži Banj i o pozornici na tvrđavi sv. Mihovila...

„Artim produkcija” dobila je kasnije Nagradu grada Šibenika, ali ono što je važnije – u gradu je ostao  duh Terranea. A ostao je i Hrvoje Jelković. Zaljubio se, pričao mi je jedne zimske večeri kod Kazališta, u grad i ljude, preselio iz Zagreba i došao živjeti u Dolac. Preuzeo tadašnje „Bunare” i stvorio „Azimut”.

Po mnogo čemu, vrijeme u Šibeniku dijeli se na ono prije i ono poslije prvog Terranea.

Živana Podrug

 

Podijeli:        

// PROMO