OBJAVA: 25.07.2013, 14:27h   •   IZMJENA: 25.07.2013, 14:27h   komentara   •     ISPIŠI

Ulet šibenskog purgera

Izjebi – odjebi


PIŠE Krešimir Dujmović
25.07.2013, 14:27h

Nije lako ženama u Šibeniku. Ne zato što ih gora polovica konstantno premjerava i prebrojava guzna zrnca. To bi se omaklo i Einsteinu. Nego stoga što otužno velik broj šibenskih muževa i muškića zapravo ne zna što bi sa ženskim rodom. Nakon što im se ekipno izrugaju, redom ih istituliraju kurvama, kučkama i kujama te razmijene pokoju narodnu mudrost koja se stoljećima nakupljala i konačno iskristalizirala u rimovanim stihovima 'izjebi – odjebi' iliti 'utočaj – odtočaj', što preostaje lokalnom tipu u njegovom naporu da shvati i doživi suprotni spol? Pa... Apsolutno ništa.

 

Možda stvarno ima nečeg u onome da što su žene ljepše to ih muškarci gore tretiraju. Šibenik je vrhunski primjer. Nigdje ljepših žena i nigdje više muškaraca koji će spizditi taj potencijal i dokazati si da su još veće seljačine nego su bili jučer. Negdje drugdje bi za te cure hodali na trepavicama, pisali im knjige ili, ako ništa drugo, raspitali se o stvarima koje ih zanimaju, o kojima sanjaju ili ih uznemiruju. Prepustili bi se tajni njihovog Jina, prebirali po njegovim nijansama, surfali na njegovim valovima i život bi im bio premrežen činjenicom da svijet bez žene niti je zanimljiv, niti fascinantan, niti ima smisla. Ali ovdje?

Rewind. Vraćamo se na šibenski štekat gdje dezorijentirane djevojke svojim brdima i valama stimuliraju praktički jedino što im se ovdje nudi. Par napaljenih očiju i nepar spužvastog tkiva. Prava šteta da južnjački seksipil nema širu upotrebu od one da 'riješiš' ovog ili onog komada. Ne bi li se dohvatio pičića, redoviti Šibenčanin će od sebe skrojiti cjelovečernji filmski scenarij. Biti će ultra poseban, ful drugačiji od odrona s kojima se druži, kužit će sve i svašta, i tako mic po mic sve do tuc po tuc.

A onda... Onda kao i u svakom boljem filmu, nakon kraja, prebacujemo se na 'behind the scenes' materijal. Naš se muškić mokrog kurca vraća u svoj prirodni milje sa totalno istim špilom stavova o ženi. Pa red ruganja, red sprdačine, red guzno-sisnih komentara i sa svim stereotipima bez kojih povelik broj muškaraca i žena ne bi ovdje imalo što reći jedno drugom. Odnosi kao da ne ostavljaju nikakav trag, ništa ne mijenjaju, nego se upotrebljavaju s vremena na vrijeme kao što se pali igra na Playstationu a potom se vraćaju u ništavilo ugašenog ekrana.

Očekivanja, motivacija i ambicije u šibenskoj igri spolova su prečesto blijede i mršave. A kako je ljudsko meso prilično potrošna roba, jasna stvar da je nišan stalno u pokretu. Likovima pola moždane mase otpada na sastavljanje i produžavanje liste za odstrel, dok je drugom polovicom pokušavaju realizirati. To se patološki savršeno nadopunjuje sa tonom konzervativnih normi koje su u Šibeniku još uvijek na snazi. Oženiti se, skucati potomstvo i pospremit ženu u mentalnu ladicu gdje ti stoje kvačice za vješanje veša, vrećice iz Lidla i miris brudeta.

Svakoj curi s gramom samosvijesti ova će sredina omogućiti odeblju knedlu u grlu. Nakon 25-te godine rodbinska te ergela solidno pogledava ispod oka, sa 29 si već stara cura od koje je odustao i zvonar crkve Notre Dame, a s 30+ bolje da se niti ne pojavljuješ u gradu jer je ionako već dovoljno frikuša po centru. Ne brini, postoji izlaz! Kad ti se veza upljesnivi tj. kad izvrtiš sve špane na Plejki, otvori onu zadnju na kojoj piše ženidba/udaja i pruži si polugodišnju razbibrigu oko vjenčanica, uzvanika, janjetine i liste pjesama. Jednom kad ti se kućom prolome krici djece i unučadi, shvatiš da odnosa nikad nije niti bilo, ali hej, tu su dječica kao stvorena da popune sve rupe koje su ostale za tobom. Pa ih predivno sjebeš u vlastite svrhe. Ona to potom naprave svojoj dječici i ringišpil se veselo nastavlja.

Kažu mi, ovo je sirov i surov grad, kuga je pojela građanstvo još u 15. stoljeću, sjatili su se težaci, kasnije radnička klasa, nije tu bilo niti vremena niti volje za odnose koji ne bi bili definirani preživljavanjem i reprodukcijom. Možda, vjerojatno. No sada, kada su napokon propale tvornice i obrti, kada se više nikome ne da visiti po poljima, vinogradima i maslinicima i svi pate od gomile slobodnog vremena i dosade kao prava aristokracija, nije li vrijeme da Šibenik konačno poradi na plemićkim ljubavnim zapletima sa svom popratnom intelektualnom i emocionalnom artiljerijom?

Ovaj se grad fakat zna skockati kad treba. Koja je onda fora iznutra izgledati kao deset deka K-plus parizera?

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK