OBJAVA: 29.04.2014, 17:32h   •   IZMJENA: 29.04.2014, 17:32h   komentara   •     ISPIŠI

Ulet šibenskog purgera

Šibenčani, nabrojite sve pijanice, narkomane i odrone koje znate


PIŠE Krešimir Dujmović
29.04.2014, 17:32h

Jel' da ih ima nemalo? Pitanje ovog kišnog poslijepodneva glasi: Što je to u šibenskom spletu gena da ima tako nervoznu i duboko egzistencijalnu potrebu za bacanjem upljuvaka? Za etiketiranjem, spamanjem, vezanjem jednog pojma za jednu osobu i tako cijeli život. Čemu to? Radi lakše orijentacije u okrutno kompliciranom svijetu između dva mosta?

 

Šibenik nema smisla za nekoliko stvari. Jedna je fast food. Odlično. Druga je dubstep. Malo manje odlično. Treća je promjena. Sjedi, jedan.

Šibensko okoštavanje unutrašnjeg života počinje od najranijih dana. Dovoljno je svako toliko upustiti se u priču sa -25 generacijom i skužiti da depresivan broj njih zapravo niti što posebno želi, niti kuda stremi, niti ih što pretjerano pali i jedini im je američki san sredit si sadržaj tanjura i deku betona nad glavom pa se, jasno – 'opustiti'. Što god to značilo. Valjda zaokružiti taj božanski plan s održivim poslom, bračnim zavjetom i ekspresnim rasprostranjivanjem genetskog materijala. Da ne bi pobjegao u nepredvidljivom smjeru.

Svaka čast jednostavnosti života, ali da bi išta vrijedila treba biti mučno izborena, a ne naslijeđena kao obrazac najmanjeg mogućeg otpora. Za jednostavnost koja bi ikoga mogla fascinirati potrebna je brutalna unutrašnja snaga, preobrazba i, nadam se da ne zvučim previše eterično, godinama tesana duhovna osjetljivost.

Šibenska jednostavnost ima veze s prethodnom rečenicom kao riba s biciklom. Zecementiran u tih par koordinata pomoću kojih percipira i shvaća svijet redovni će Šibenčanin refleksno i najdraže volje potrpati ekipu po pretincima u radnoj memoriji od par megabajta i otada nadalje kretati se u sigurno posloženoj stvarnosti sastavljenoj od pijanica, narkomana, ridikula, droljica, odrona i, naravno, faca kojima se želi prikrpiti. Baš kao u kakvoj bajci za klince do 6 godina, gdje imamo opakog zmaja, zarobljenu nevinu princezu, zlu maćehu i ljupkog princa. Nema u Šibeniku respekta za tuđe mijene, fluktuacije, da ne kažem rast. Nema mjesta za promjenu. Jednom upljuvan, zauvijek upljuvan. Jebi se. Nema maramice.

Etikete ovdje prate ljude kao žvaka zaljepljena na guzicu hlača. U međuvremenu možeš promijeniti lični opis, možeš osvojiti svijet, popesti se na Mjesec, dobit nobela ili naprosto – promijeniti se, ali u Šibeniku ćeš ostati 'onaj sa žvakom na rebatinkama'. Ovaj grad ne oprašta. Za tako nešto trebalo bi prvo nešto učiniti sa sobom. Kome se to da?

I onda još netko ima muda biti ponosan na taj paralitički đir. Tipa, da nam tu sad sjedne Angelina Jolie nitko je ne bi obadavao ni pola posto. Kao, to je zato što smo ultrakul i zaboli nas za te snobovske sheme. Ne. To je zato što je ljudima ovdje psihološki nemoguće priznat nekome veličinu. Jer, veličina, pa čak i ona priglupog celebrity tipa podrazumjeva da razumijemo kako je netko izašao iz svojih početnih okvira i postao nešto drugo.

Jedinu korist od te cerebralne paralize mjestimično ima gradska arhitektura. Šibenik je ostao predivno netaknut. Ničijom voljom ili marom. Dapače suprotno – nemarom. Kako za fasade, tako i za najbolji poznati resurs – ljude.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK