SADA ČITATE
FOTO Šibenski dječji kirurg, ali i slikar dr. Vladimir Lučev: 'Moje slikanje nije umjetnost, to je gušt'
          OBJAVA: 18.03.2014, 19:47h   •   IZMJENA: 18.03.2014, 20:15h   komentara   •     ISPIŠI

Lječnik sa 'stotinu' hobija

FOTO Šibenski dječji kirurg, ali i slikar dr. Vladimir Lučev: 'Moje slikanje nije umjetnost, to je gušt'


PIŠE Goran Pauk
18.03.2014, 19:47h

Doktor Vladimir Lučev poznati je šibenski dječji kirurg koji je u šibenskoj bolnici implementirao mnoge, za svoje vrijeme, napredne kirurške tehnike. Međutim, ono što mnogi ne znaju je da je doktor Lučev čovjek sa stotinu hobija, a jedan od najdražih mu je zasigurno slikanje uljem na platnu, bilo portreta svojih suvremenika, poznatih Šibenčana, ali i svog zavičaja.

 

 

 

- Uvijek sam imao puno hobističkih sklonosti. Moj slikarski hobi nije umjetnost, to ja radim, onako, iz gušta. Imam dosta izražene manualne sposobnosti te sam vrlo rado od mladosti svoje osjećaje prebacivao na platno, oblikovao prizore, sjene – priča nam doktor Lučev.

Donio učiteljici sliku, ona njemu – trisku!

Od ranog djetinjstva ga je zanimalo slikarstvo, a sjeća se trenutka kad je učiteljica u Osnovnoj školi zatražila da naprave nešto doma u pastelnim bojama. Vratio je crtež u školu, a učiteljica mu je otukla trisku jer je sumnjala da je on to napravio budući da joj je bilo nepojmljivo da tako malo dijete može imati oko za detalje. Lučeva je to odmaklo od slikanja kojemu se vratio tek nakon 20-ak godina kada je upoznao svoju sadašnju ženu.

- Ponovno sam počeo crtati kad sam upoznao svoju ženu. Želio sam njezin izričaj i svoje osjećaje prebaciti na papir. Crtao sam u svim tehnikama od akvarela, pastela, vodenih boja, jedino akrilne boje nisam volio, a kasnije sam prešao na ulje na platnu – prisjeća se Lučev.

Kolegama doktorima prodavao cigle

Doktor Lučev bio je osam godina predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora podružnice Šibenik, a kako jako cijeni svoje kolege, zbog toga što je bio svjestan koliki je trud i odricanje potrebno da se bude liječnik, želio ih je sve ovjekovječiti na platnu.

- Sjećam se, bio je u vrijeme mojeg aktivnijeg bavljenja slikarstvom tradicionalni liječnički ples. Pitao sam tada mlađe kolege specijalizante idu li na ples, a oni su mi odgovorili da ne idu jer nemaju novaca. I onda sam se ja dosjetio i pitao kolege specijaliste jesu li spremni kupiti ciglu. Oni su bili u čudu, ali sam im objasnio o čemu se radi. Pokušat ću ih nacrtati, a oni će za protuuslugu mladom kolegi platiti večeru. I upalilo je. Bilo je tu uspjelih ulja doktora Mikulandre, Vinka Batinice, Borka Zaninovića, Stjepana Sirovice i ostalih. Želio sam nacrtati i sve predsjednike Liječničke podružnice, ali je zapelo na Šimi Stipaničevu, budući da mi njegov sin Krešo još nije donio njegovu sliku – priča doktor Lučev.

Nacrtao i repliku starog portreta Fausta Vrančića

Na svojim portretima jako voli pokazati izričaj osobe, veselje, depresiju. Slikarstvo ga potiče da vidi može li emocije prenijeti na platno potezima kista. Sliku slika prema fotografiji jer, priča doktor, ako se promaši i milimetar razmaka između zjenica ili vrha i korijena nosa, onda je to druga osoba. Prije bi to radio s rešetkom, pronašao bi omjere, međutim sad na kompjuteru odredi kutove i gabarite.

- Postoje knjige, ali ja nikad nisam učio po knjigama. Ja jednostavno osjetim i ako imam feeling radim. Crtao sam i Dolac, našao bi situaciju koja bi me se dojmila, odsjaj sjene u doba dana, katedrala, pogled bodulca, sunce kad izlazi sa Šubićevca, Prvić luka – opisuje svoje motive.

Liječniku i slikaru za jedno ulje na platnu treba otprilike mjesec dana, a da nije slikao samo svoje kolege, svjedoči i činjenica da je slikao Dražena Petrovića, Mišu Kovača, Milivoja Zenića, Fausta Vrančića od čijeg je starog portreta koji stoji u njegovoj obitelji napravio repliku na ulju na platnu jer kad ljudi dođu na Prvić, zapravo vide njegov epitaf, ali ne znaju kako on izgleda.

Privlači ga sve više obol liječničkoj struci

Doktor Lučev bio je jedan od glavnih u osmišljavanju i izvođenju projekta Spomen parka 'Faust Vrančić' u Prvić Luci, mjestu posljednjeg prebivališta Fausta Vrančića. - Otac mi je bio stolar pa sam kao dijete naučio raditi u drvu, a to sam na neki način i iskoristio u projektu Fausta Vrančića na otoku Prviću gdje sam od 56 izuma iz njegove Machinae Novae ja sam izradio 53, sve to u drvu, a tri sam izradio u stiroduru – kaže dr. Lučev.

Pokušao je na Prvić 'dovesti' i drugu poznatu osobu Dragutina Antuna Parčića, franjevca, glagoljaša, leksikografa, fotografa koji je svoje prve eksperimentalne fotografije napravio upravo u Prvić Luci. Zanimao ga je hrvatski novogovor Bogoslava Šuleka, želio je napraviti školu glagoljice, radio jedrenjake, međutim, pod stare dane ga je počela zanimati i zemlja odnosno masline.

- Koliko god hobija imao, nikad se nisam ni milimetra odmaknuo od svog liječničkog poziva. U šibenskoj bolnici smo uveli nove neinvazivne metode u dječjoj kirurgiji jer cilj je medicine da ide sa tehnologijom, a da te operacije djecu što manje bole. Trudili smo se. Išli smo u korak s vremenom, a nakon svih ovih godina, obol struci me jednostavno sve više privlači – naglasio je za kraj šibenski liječnik Vladimir Lučev.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK