Razbijanje tanjura predstavlja “kefi” - dobar provod i uživanje u životu, dok postoje i vjerovanja kako razbijanje tanjura tjera zle duhove, pa na taj način nitko neće ometati zabavu cijelu noć.

Prije keramika, pa ipak gips

Razbijanje tanjura na slavljima postalo je poznato diljem svijeta zahvaljujući filmu iz 1960-ih Nikad nedjeljom. Jedna od glavnih scena prikazuje glavnog lika koji se dobro zabavlja dok se čaše i tanjuri razbijaju o pod, a svi plešu. U 1960-ima, nakon gore spomenutog filma, razbijeno je i do 100.000 tanjura svakog mjeseca, piše Index.

Pokrenuto je više od 50 obrta koji su zapošljavali više od 1000 ljudi za pokrivanje potreba za tanjurima namijenjenima razbijanju u Grčkoj. Ti su obrti prvo koristili pravu keramiku, ali su se na kraju prebacili na gipsane kopije kako bi smanjili troškove, ali i ozljede "razbijača".