Radni dan traje od jutra do mraka

Ante Dujić prvog magarca kupio je kao ljubimca, a danas u Ićevu ima farmu i uhodan posao

Županija   |   Autor: Ana Rak   |   21.05.2022 u 09:27

  Mate Gojanović
Ante Dujić s 22 godine iz gušta je kupio prvu magaricu, a danas, sedam godina kasnije, u Ićevu ima farmu magaraca i uhodan posao. Radni dan mu počinje kad svane, godišnjeg odmora nema, ali o životu i gradu i poslu od 8 do 15 sati nikada nije razmišljao.

-Iako sam po zanimanju elektrotehničar, time se nikad nisam bavio. Odrastao sam na selu, uvijek smo imali životinje i s 22 godine, kad je nekako došlo vrijeme da odlučim čime ću se baviti, izabrao sam ovo.  Na Njuškalu sam kupio prvu magaricu, čisto iz nekog hobija i kao ljubimca, tad nisam ni imao u planu proizvoditi magareće mlijeko, ali s tom prvom cijela se priča zakotrljala i danas u sklopu OPG-a imam osam magaraca, 20 krava i bika – priča nam ovaj 29-godišnjak koji uz ovaj ima još jedan posao.

Domaće životinje nisu mu bile nepoznanica budući da je odrastao na selu, njegovi su imali krave i ovce, ali magarci su bili nešto novo. Ipak, kako nam kaže, to su zahvalne životinje s kojima nema toliko posla i kroz godine je nabavio i krave za koje je dobio sredstva iz EU.

Radni dan mu počinje kad svane, završava kad smrkne, godišnjeg odmora nema, a velika pomoć su mu i roditelji koji 'uskoče' i pomognu kad treba.

-Otac također ima svoj OPG i iako smo odvojeni, surađujemo i međusobno si pomažemo. On ima mliječne pasmine, ja magarce i masne pasmine i u sklopu svojeg OPG-a bavim se proizvodnjom magarećeg mlijeka, teletine i junetine. Posljednjih desetak godina magareće mlijeko postalo je jako popularno i potražnja za njim je sve veća, ali i ponuda. Kad sam ja počeo 2015. godine ne znam da ga je bilo u našoj županiji, a i u susjednima se jako malo ljudi time bavilo. Kroz godine sve se više ljudi 'bacilo' u posao proizvodnje magarećeg mlijeka što se odrazilo i na cijene samih magaraca na tržištu. Cijene magaraca s 1500 kuna prije desetak godina narasle su na pet ili šest, a ženki sa 2500 na čak desetak tisuća kuna, s tim da je njih jako teško pronaći – objašnjava nam.

Iako je ovo fizički težak posao i slobodnog vremena ima malo, Ante život na selu nikada ne bi mijenjao za onaj u gradu. Na pitanje koje su prednosti, a koje mane života na selu, odgovara da su njemu sve prednosti.

-Nije uvijek lagano, istina, i ima trenutaka kad je naporno kako fizički tako i psihički i kad se pitam što je meni ovo trebalo. Ali ipak ovo nije posao, ovo je način života i ovo se mora voljeti i ne radi se samo zbog novca. Iako živimo u selu od četrdesetak stanovnika, mahom starijih, ništa nam ovdje ne nedostaje. Ovdje na nekoliko minuta od kuće imamo vrtić, školu i sve što nam treba, a i Šibenik nije daleko. Posljednjih godina dosta mladih se vratilo na selo, mislim da svi shvaćaju da treba proizvoditi kako bi se lakše živjelo. Posebno danas kad su cijene otišle u nebo, puno je lakše kad imaš nešto svoje – govori nam.

Ante je oženjen, ima bebu od osam mjesec, OPG i još jedan posao, a ono malo slobodnog vremena koje uhvati, 'baci na balun' s prijateljima.

-Sve se stigne kad se čovjek dobro organizira, ali najvažnije od svega u ovom poslu je ljubav i tad je sve lakše. Ima teških trenutaka, primjerice krava se oteli, tele umre i to je veliki gubitak. Ali kako se kaže, gdje ima blaga ima i štete. I samo nastaviš dalje. Planova za budućnost ima, možda krenuti i u smjeru turizma jer ovaj kraj ima toliko potencijala. Najbitnije je imati volje i ne odustati kad je teško – kaže nam za kraj.

11 fotografija

POGLEDAJTE
GALERIJU

Podijeli:        

// PROMO