- Bavim se s puno stvari i nikad ne mirujem. Uz posao u dućanu u Vodicama, vodim i Zatonsku kulturno ekološku udrugu Caretta Caretta, a u međuvremenu crtam. Profil Furešta Črčkalica sam otvorila relativno nedavno jer nisam svoj privatni profil htjela zatrpavati slikama, a i da se povežem s drugim umjetnicima. Samouka sam, išla sam kratko na tečaj kod Lane Martinović Čale, a crtam oduvijek. Za mene je umjetnost uvijek više od samog hobija. Nakon osnovne škole htjela sam upisati srednju školu za primijenjenu umjetnost i imala sam maksimalan broj bodova na prijemnom za crtanje, ali mi je falio jedan bod radi ocjena iz osnovne škole za upad i tako sam ostala prva ispod crte. Nakon toga sam upisala frizersku školu jer sam računala da je to isto vrlo kreativan posao – priča nam.

U Zaton je doselila prije sedam godina, tu je cijeli život ljetovala jer joj je djed rodom odavde, tako da joj ovo nije bio nepoznat teren, otkriva. Ipak, šok je bila zima.

- Jedini šok mi je bila zima. U zadnjih par godina ima dosta događanja u Šibeniku zimi što me iskreno veseli i idemo s djecom na sve što možemo, tako da mi je lakše proživjeti taj period. Ipak, život u malom mjestu ima dosta prednosti i jedna od glavnih je svakako odgoj djece. Puno su slobodniji nego što bi bili u Zagrebu. Igra na ulici, sami u školu, svi ih znaju i oni znaju sve. Puno je sigurnije. A i sva prekrasna priroda nam je u neposrednoj blizini. Mana je što nedostaje sadržaja, za sve moramo u Šibenik. Zato ja sada s udrugom  nekako to pokušavam nadoknaditi – govori nam Iva.

U Zatonu je prije nekoliko godina otvorila i frizerski salon koji je 'odskakao' od drugih i u kojem se mogla prepoznati njezina umjetnička crta. Ipak, ta priča nažalost nije uspjela.

- Žao mi je što salon nije uspio, ali mislim da moja vizija onoga što želim i volim raditi u salonu nije primjerena za područje na kojem sam ga otvorila. Nisu ljudi bili spremni za mene – kaže kroz osmijeh.

Maštovitost sa škarama zamijenila je onu s kistom, inspiraciju pronalazi svugdje, a Zaton joj je jedan od najčešćih motiva.

- Inspiracija mi dođe sama od sebe. Prvi Zaton sam nacrtala mami jer ga obožava pa sam išla probati i ispalo je super. Tada su mi se počeli javljati ljudi da bi i oni htjeli slike Zatona pa eto crtam njega.  Ne bih svoj stil slikanja stavljala u neku kategoriju jer crtam svašta, još istražujem, i medije s kojima radim i motive. To je sve jedan veliki bučkuriš – iskreno će.

Njezine slike svoje su mjesto našle u mnogim domovima, a Ivu veseli vidjeti kad njezini radovi žive u prostoru. Radi i po narudžbi, ono što procijeni da može i što joj je zanimljiv izazov.

- Crtanje mi dođe kao isključenje iz svijeta. Kad crtam postojimo samo ja, olovka i papir. Prošle godine sam imala prvu samostalnu izložbu na dan planeta zemlje u Azimutu. Nacrtala sam naše zakonom zaštićene životinje i o njima našla par zanimljivih crta koje su pisale kraj slika. Također se i na mom stolu u Azimutu može piti kava i to mi je bila velika čast kada su me zvali da ga oslikam – kaže za kraj.