Najtrofejniji hrvatski košarkaški trener, koji je osvojio gotovo sve što se osvojiti moglo, rođen je 30. lipnja 1938. u Zagrebu, a nakon 15 godina duge igračke karijere u Lokomotivi (kasnije Cibona), košarku je na ovim prostorima zadužio kao malo koji trener, pišu Sportske novosti.

Hrvatsku je 1993. vodio do europske bronce u Njemačkoj, a bio je i jedan od najzaslužnijih ljudi što je naša reprezentacija uopće smjela nastupiti na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni, gdje je igrala finale protiv Dream Teama i uzela senzacionalno srebro.

Jugoslaviju je odveo do čak pet medalja - dva europska zlata (1973., 1975.), svjetskog srebra te olimpijskog srebra i bronce, a golemi, neizbrisivi trag ostavio je u Ciboni, koju je pretvorio u europskog giganta.

S "vukovima" je uzeo Kup prvaka Europe 1985. i 1986., tri puta bio prvak Jugoslavije, a sedam puta osvojio je Kup. Dvaput ju je odveo i do trofeja u europskom Kupu kupova.

Upravo je Novosel bio čovjek koji je 1984. u Zagreb iz Šibenke doveo Dražena Petrovića, koji je već tada imao nekoliko opcija za nastavak karijere, ali je dan prije završetka prijelaznog roka odlučio potpisati za Cibonu. Tim su potezom stvoreni temelji za neke od najslavnijih stranica povijesti u zagrebačkom i hrvatskom klupskom sportu.

Projekt Unverzijade u Zagrebu 1987. također je imao njegov potpis. Glavni grad Hrvatske tih je dana postao jedna od najvažnijih europskih metropola, a Novosel je bio prvi operativac natjecanja.

Bio je omiljeni sugovornik o košarkaškim temama, budan kroničar svih zbivanja, čovjek koji nikada nije odbijao intervju i rado se prisjećao zlatnih vremena, kad je hrvatska košarka bila svjetionik na europskoj, pa i svjetskoj mapi. U Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu zakoračio je 2007., a tri godine kasnije ga je u društvo besmrtnika uvrstila i FIBA.

Novosel je bio istinski velikan, neupitni košarkaški autoritet i znalac, jedan od onih koji će u hrvatskom sportu ostaviti golemu, nenadoknadivu prazninu.